3/8/2008 11:02
Čitam neš juče po novinama, onako međ redove, vidim ovi naši opozicioni političari bi svi u jednu kolonu na sledećim izborima... e sad, pod kojim će nazivom da se pojave, nije bitno, ili što bi moja pokojna baba rekla, "zovi me ako oćeš i grne samo nemoj da me razbiješ"... dakle sve može samo  nikako  - DOS (za neupućune, Demokratska Opozicija Srbije) ...

Mislim se neš u sebi, pa ne bi ni bilo u redu, em već viđena stvar, em je "demokratija" istrošen termin a u praksi isto toliko utopistički kao i komunizam... jel ?

Ali ako ste mislili da ću da političarim ovim svojim postom, malo ste se zajebali, nema leba kod mene od dijalektile... pa sam shodno tome rešio da postanem malo praktičan i uz put možda zaradim koju kintu od političkog marketinga....

Dakle ovim postom licenciram najoriginalniju skraćenicu za budući opozicioni koalicioni blok, ma ko ga činio i u ma koje vreme pravio.... jer - vreme mu ne može ništa - s obzirom na obzir, biće aktuelan ihhhaaaahaajjjjjj ...... a naziv je...

S.O.S.

S.O.S. bre nama treba... poziv za pomoć.... i od Boga, i od političara, ma i od crnog đavla.... Dakle drugovi i gospodo političari, nemoj slučajno da Vam padne na pamet da mi maznete ideju pre nego što me kontaktirate za autorska prava :)) ... eto tako, skraćenica je sama po sebi simbolična i ne treba joj posebna pojašnjenja...  a ako baš želite evo nekoliko primera pa birajte....

Svesrpska Opozicija Srbije
Spasilačka Opozicija Srbije
Sexy Opozicija Srbije
Savremena Opozicija Srbije
Svestrana Opozicija Srbije
Samonikla Opozicija Srbije

ili

Srbijo Obriši Suze
Spasilački Odred Srbije
Smehom Obaramo Skupštinu
Spašavamo Odmah Srbiju

ili

ček da popijem kafu, pa smislim još neš u međuvremenu :)))

Dobro jutro blogeri ....
21/6/2008 01:50

Koga je danas briga, to što su pre 2 godine BlogOyu lepili etikete - pesničkog blog sistema, koga će progutati žabokrečina stihova ?

preživeli smo...

Koga je danas briga, to što su mu nekada lepili etikete patetičnog bloga, svratišta izgubljenih duša, ostavljenih žena, propalih ljubavi i brakova ?

preživeli smo...

Koga je danas briga, to što BlogOye nije Благоје i što poglavica nije По главици

preživeo sam....

Koga je danas briga to što su mu... to što su mu... su mu... svašta nešto....

preživelo se...

Koga danas brine to što klinci od 13 godina pišu masovno blogove? Mene svakako ne, klinci su mi dragi kada ih vidim na blogu, i to je dobar znak da se informatičko društvo u Srbiji razvija ...

... ali... zapitam se po nekada - kako bi to izgledalo kada bi se matorci u zrelim godinama istripovali, i pokušali da budu ljubichanstveni, Extra, SuperTinki - Pinki Blogeri ....

Da... samo se zapitam... osmehnem se, pripalim cigar ... ali ne brinem ...

preživeće se... i to EXTRA ....
5/5/2008 14:12
Gle BlogOye je još uvek živ

A ja.. ja sam bio ubeđen da će za ovih dvadesetak dana koliko me nije bilo, sve otići u tri lepe....

Ooo Neeee, ništa od mog kulta ličnosti, kakva šteta, a imao sam želju da potpomognem njegovom urušavanju, časna reč, da ga satremo, uništimo, da ne ostane ni kamen na kamenu.

Ali, izgleda, ne ide to baš tako lako. Na žalost, ne vrti se svet oko mene, ni oko mojih (ne)prijatelja, ni oko družine Pere Kvržice, svet se jebeno i dalje vrti samo oko svoje ose... Šteta... Kakva šteta... Definitivno...

Procesi su neminovnost...

30/11/2007 01:37

Prođe i taj Web Fest. Dža bu, halabuka, ovo-ono i rezultati su tu pred nama, imamo pobednike. Ne želim da komentarišem svaku kategoriju ponasob, već ću se zadržati samo na ono što mi ulazi u užu sferu interesovanja, dakle Blogovi.

Publika je glasala kako je glasala, angažovala se rodbina, prijatelji, forumaši, otvaralo se na stotine mejl adresa, i tako dobismo "naj-blogera" Višnju. Sve čestitke Višnji na izuzetnoj i nadasve neprikosnovenoj pobedi.

Ali pustimo publiku, ono što mi je posebno bilo u žiži interesovanja to su glasovi žirija. Bilo je zaista na pretek blogova vrednih pažnje i verujem da im nije bilo lako. Ipak favorit je bio turistički blog Gdestinacija. Uz dužno poštovanje autorima bloga na zaista pedantnom radu, nisam mogao a da ne primetim, da je dotični blog samo mesec dana ranije, dobrim delom postao vlasništvo, citiram:

"Kompanija Mojblog, koja stoji iza sistema Mojblog.co.yu i Mojblog.hr, postala je suvlasnik sajta www.Gdestinacija.com...."Partnerstvo sa MojBlogom je velika stvar za dalji napredak gdestinacije. Ovo će nam omogućiti dalji rad na poboljšanju kvaliteta sajta, ali i pravu promociju", smatra Marko Jevtić, projekt menadžer Gdestinacija.com. Mojblog će na ovaj način učvrstiti lidersku poziciju blog servisa u Srbiji, a obezbediće promociju Gdestinacije u inostranstvu, kako bi ovaj sajt dobio regionalni karakter..."

Vi se sada naravno pitate kakve ovo ima veze sa Web Festom? Možda i nema, ali ako malo bolje pogledate sastav žirija, između ostalih pronaći će te i ime mladog gospodina Krešimira Drvara, u čijoj biografiji između ostalog piše "...Krešimir Drvar (22) Jedan od pokretača prvog hrvatskog i srpskog blog alata (www.mojblog.hr, www.mojblog.co.yu) - trenutno na poziciji direktora MojBlog Grupe, te još nekoliko portala na Hrv webu..."

A ako se pitate, šta se to mene tiče, odgovor je vrlo kratak. Ne tiče me se, samo nisam mogao a da ne primetim ovu koincidenciju (?) ...

Lente (zaslužene ili ne) okačiće se na klin i hvataće prašinu da bi se nekada unucima na krilu prepričavalo o cyber uspesima. Međutim, ono što je činjenica, čitani blogovi (nominovani ili ne) i dalje će biti čitani istom merom, a ako ne i više,  a jedino merilo uspeha koje je bilo i koje će ostati, jesu njihovi brojači poseta koji ne zavise od pohvala, priznanja, lenti i pehara, već od "use i u svoje kljuse".


Toliko o tome...

Haug!

17/4/2007 13:52

Gledao danas i juče na Hallmarku sjajnu mini seriju o životu P.T. Barnum-a, čoveka za koga se može slobodno reći da je začetnik onoga što je danas svetu poznato pod terminima marketing i showbuisness. Ne neću da iznosim njegove biografske i druge podatke, svako ko želi može to pogledati na nekoj od mnogobrojnih lokacija na webu ili wikipediji.


Phineas Taylor Barnum 1810 - 1891

Ono što je zanimljivo i posebno u celoj ovoj priči, jeste, što su mi tih nekoliko sati provedenih pored malog ekrana povratili osmeh na licu, nadu i veru da su sve stvari u životu izvodljive ma na koliko problema nailazili, da su potrebna mnoga odricanja u postizanju postavljenog cilja. Da svako lice ima i naličje i da poraze treba prihvatati kao i pobede, bez razlike. Ništa to nije novo niti strano, niti sam se ja sad kao tu nešto prosvetlio i odjednom mi upalila lampica u mozgu.

Ne!  Svima to nama stoji u podsvesti, ali svako ljudsko biće u sebi nosi jedan deo pesimizma i mazohizma koji ponekad znaju da prevagnu na tasu, i to nije dobro. Sitni životni detalji, poput ovog mog gledanja serije su po nekad dovoljni da ako ne izbace pozitivizam u prvi plan, a ono da bar naprave preko potrebnu ravnotežu. Valjda samo saznanje da i mnogo "velikim" ljudima u životu nisu uvek samo cvetale ruže, već da je i njihov život, baš kao i moj, ili Vaš, prepun oscilacija uspeha i padova, je dovoljno da nahrani u određenoj meri duh, i podari dovoljnu dozu preko potrebne energije i optimizma da život treba prihvatiti baš takvim, kakvim nam ga je Bog darovao.

Ipak, neke stvari ne mogu da čekaju... Odlaganje problema za sutra, a to sutra nam je uvek još jedno sutra, ne vodi nikud. Poslužiću se omiljenom Barnovom izrekom, "Sad ili nikad...." E pa SAD, sada zaista odoh da se prepustim u koštac svojim problemima koje sam dugo odlagao sa strane, kao pročitane stripove pored kreveta.

Vreme je da se ozbiljno uhvatim u koštac sa nemanima....

Sad ili nikad ....