4/3/2006
OTROVNO STABLO

Na svog druga Ijut beh, smesta
Bes iskalih - Ijutnje nesta.
Na dušmana Ijut beh, reći
Ne hteh to - gnev posta veći.

Zalevah ga ja u zloći
Suzom danju i po noći
I sunčah na smehu svom,
Mameći ga mišlju zlom.

Jabuku on u svom granju
Rodi, rastuć' noću, danju;
Dušman vide gde sred hvoja
Blista, znajuć' da je moja

Drznu mi se u vrt doći,
Ušunja se usred noći:
Ujutro ga u dan sveži
Videh gde pod stablom leži.