Pricha o slawnoj londonskoj 'psihodelichnoj' chetworci zapochinje 1965. kada su se u prwom sastawu okupili Syd Barrett (Roger Keith Barrett) na gitari, Roger Waters (Georg Roger Waters) na basu, Nick Mason (Nicholas Berkeley Mason) za bubnjewima i Rick Wright (Rihard William Wright) za klawijaturama.
Syd Barret rodjen je u Cambridgeu 1946. godine gde je pohadjao “Cambridge High School For Boys” zajedno sa Watersom i Gilmourom. Nakon 'sudbonosnog' odlaska Roger Watersa na studije arhitekture u London i upoznawanja s rodjenim Londonchanima, Nick Masonom i Rick Wrightom, dolazi do formiranja benda “Sigma 6”. Bend nije imao nikakaw uspeh, a uspeha nije bilo ni nakon shto su nekoliko puta menjali ime do konachnog, u tom sastawu, naziwa “Abadasi”. U grupi “Abadasi” je uz Writea, Watersa i Masona bila i Juliette Gale, wokal. Narawno da se ni u tom sastawu nisu odrzhali, te su u ko zna kojem pokushaju formiranja benda, a uz pomotj Watersowog starog kolege Syd Barretta koji se na njegow poziw pridruzhio bendu, formirali “The Pink Floyd Sound”. Ime bendu je dao Syd Barret prema plochi dwa bluesera Pink Andersona i Floyd Councila.
Kao i znatan broj bendowa '60-ih godina i Floydi su swoje prwe nastupe imali u poznatom Marquee klubu. Prwi koncert odrzhali su pochetkom 1966. godine i nakon wrlo kratkog wremena stekli su znatan broj obozhawatelja zahwaljujutji swom specifichnom zwuku. Jedni su od pionira londonske underground scene chiji su i bili najznachajniji predstawnici, te su takodje jedan od prwih bendowa koji se koristio light showom na swojim koncertima. Nakon pochetnih nastupa u Marquee klubu zaredali su koncerti delom Londona, od kojih treba swakako izdwojiti nastup u Roundhouseu pred 2000 ljudi na promociji prwog underground chasopisa u Ewropi te koncert u londonskom Royal Albert Hallu.
1966. izlazi njihow prwi singl "Arnold Layne" nakon kojeg je karijera sastawa krenula uzlaznom putanjom. Sledilo je potpisiwanje ugowora za EMI koncerti na festiwalu u Alexander Palaceu i Queen Elizabeth Hallu, nastup u showu “Top Of The Pops” te izlazak drugog singla "See Emily Play" (prwotnog naziwa "Games For May") koji je izbio na peto mesto britanske top liste. Prwi album Pink Floyda izlazi u leto 1967. godine i do dan danas smatra se jednim od najboljih britanskih psihodelichnih albuma. Rech je, narawno, o albumu "Piper At The Gates Of Dawn", na kojem je gotowo swe pesme (njih 10 od 11) napisao Syd Barrett. Rech je o wrlo originalnom albumu, sa mnoshtwom zagonetnih zwukowa, melodija i solo deonica ("Astronomy Domine", "Interstellar Owerdriwe") te wrlo interesantnih tekstowa ("Bike").
Nakon izlaska prwog albuma sledila je americhka turneja koja se zawrshila ranije nego je to bilo planirano zbog Sydowih problema s LSD-em. Barett wishe nije bio u stanju nastupati uzhiwo, a chak se znalo dogadjati da wetjinu koncerta prowede buljetji u jednu tachku lupajutji nekoliko istih akorda. Kao reshenje owakwe situacije widjeli su u Dawid Gilmouru, mladom gitaristi, Barretowom prijatelju koji ga je josh u shkolskim danima pouchawao prwim riffowima Stonesa, koji bi nastupao s bendom uzhiwo dok bi Syd i dalje pisao tekstowe i pridonosio daljnjem stwaranju nowih materijala. Na zhalost ni to nije bilo ostwariwo te je Barrett, swega nekoliko meseci nakon dolaska Gilmoura, i sluzhbeno napustio bend. Godine 1967. izlazi album "A Saucerful Of Secrets" na kojem je Waters preuzeo ulogu glawnog stwaratelja. Kasnije su albumi "Piper At The Gates Of Dawn" i "A Saucerful Of Secrets" izashli u jedinstwenom omotu pod nazwanom "A Nice Pair".
Nakon odlaska Barretta godina je bila ispunjena turnejama po Ewropi i SAD-u, a snimili su album za film "More". Godine 1969. izlazi njihow tretji studijski album pod naslowom "Ummagumma". Rech je o dwostrukom albumu od kojeg prwi disc sadrzhawa koncertni nastup u Mothers Clubu, dok se na drugom nalaze autorska, 'eksperimentalna', dela swakog od chlanowa benda.
Shto se Syda Barreta tiche, on je nastawio samostalnu karijeru i snimio dwa albuma od kojih je prwi "The Madcap Laugs" izashao pochetkom 1970., a drugi, jednostawno nazwan, "Barret" iste godine. Na prwom albumu saradjiwao je s Gilmourom i Watersom dok su mu na drugom albumu pomogli Gilmour i Wright (Gilmour je chak i gostowao na koncertu Syd Barreta u Olimpiji). Oba albuma izdana su na EMI-jewoj podetiketi Harwest.
Pink Floyd su 1970. godine izdali "Atom Heart Mother", album s krawom na omotu na kojem se nalazi pet wrlo popularnih pesama od kojih posebno istichem "Alan's Psychededlic Breakfast" u kojoj pratimo glawnog junaka u pripremanju i konzumiranju jutarnjeg obroka. Pesma je podijeljena u tri dela (Rise And Shine; Sunny Side Up; Morning Glory). Album "Atom Heart Mother" prwi je 'broj jedan' Pink Floyda na muzichkim top listama, no to je bio samo njihow pochetak jer najbolje je tek dolazilo.
To 'najbolje' se swakako nije moglo retji za albume "Meddle" (inache, meni wrlo drag album s dwe meni jako dobrih pesama: "One Of These Days" i "Echoes") i "Obscured By Clouds" na koje je kritika ostala rawnodushna, a ni kod shire publike nisu postigli znachajniji uspeh. No, swe je to bilo samo zatishje pred buru.
Godine 1973. izlazi mega popularni album "The Dark Side Of The Moon" koji se prodao u newerowatno welikom broju primeraka te je postao i prwi americhki broj jedan Pink Floyda. Ukupno se na Billboardowoj top listi zadrzhao 741 nedelja, a 1993. ponowo je doshao na top liste u Britaniji i to na njihowo chetwrto mesto. Rech je o konceptualnom albumu na kojem se nalaze dwa welika hita "Money" i "Time" chiji se uwodi i danas koriste za razne reklame i emisije. Wrlo specifichan omot koji ima owaj album delo je George Hardiea. Na omotu se nalazi prizma koja lomi swetlost i pretwara ju u spektar duginih boja koje se protezhu preko omota celog albuma i wratjaju u prizmu koja ih ponowo pretwara u belu swetlost. Autoru su kao nadahnutje za prizme bile egipatske piramide, wechni simbol pohlepe i neutazhiwe ambicije. Neke od tih tema su i obradjene na samom albumu, a posebno u pesmi "Money". "The Dark Side Of The Moon" ponowo je re-izdan 2003. godine powodom 30 godina od izlaska izwornika i to u nowoj SACD tehnologiji s modernije izwedenim omotom.
Nakon toga ih wishe nishta nije moglo zaustawiti. Imali su spektakularni nastupi u Americi i Ewropi sa zapanjujutjim efektima. Turneju su zakljuchili u londonskom Earl's Courtu gde su nastupili pred 18 000 ljudi.
Godine 1975. izlazi "Wish You Were Here". Chlanowi benda ga i danas istichu kao njima najdrazhi i najbolji album, dok ga je kritika onog wremena dochekala wrlo hladno. Neki su rekli da je to i bilo za ochekiwati s obzirom na standard koji su si postawili albumom "The Dark Side Of The Moon". Bilo kako bilo, album je izbacio dwa hita: maga popularnu baladu "Wish You Were Here", te maratonsku "Shine On You Crazy Diamond" kojom album zapochinje i zawrshawa. Prilikom snimanja albuma u studiju se pojawio i Syd Barrett s izjawom da je doshao snimiti swoj deo, no swoju deonicu nije dobio. Tokom sedam godina koliko se nije wideo s momcima iz benda Syd se toliko fizichki promenio (nekoliko kilograma wishka, obrijane glawe i izrazito blede puti) da ga gotowo nisu prepoznali. Iako nije bio osniwach Pink Floyda, njegowa zasluga i doprinos su jako bitni stoga je i pesma "Shine On You Crazy Diamond" napisana uprawo za njega.
Izrada omota albuma ponowo je bila powerena George Hardieu koji se i owaj put potrudio da album ne bude zapamtjen 'samo' po njegowom muzichkom sadrzhaju. Slika koja swakako odskache od celine prikazuje dwa choweka kako se rukuju od kojih je jedan u plamenu.
Nakon izlaska albuma "Animals" (1977.) swe wishe dolazi do trzawica unutar benda. Posebno se to widelo na turnejama na kojima je Waters postao swe nerwozniji pa nisu izostajali ni werbalni sukobi s publikom. Kao rezultat toga Waters je naprawio delo "The Wall", koji uprawo i simbolizuje 'zid' izmedju njega i publike. Owaj album bio je gotowo u potpunosti Watersowo delo. Na albumu se nalazi i werowatno najwetji hit Pink Floyda "Another Brick In The Wall" koji je doshao prwo mesto britanske top liste singlowa. Prema albumu snimljen je i istoimeni film s Bob Geldofom u naslownoj ulozi.
Izlaskom "The Final Cut" 1983. godine doshlo je do razlaza unutar benda. Richard Wright je napustio grupu, a i Dawid Gilmour i Nick Mason su jedwa uchestwowali u stwaranju owog albuma. Mnogi su owaj album proglasili najslabijim i najnemashtowitijim delom Pink Floyda.
Ponowo su se wratili na scenu 1987. s "A Momentary Laps Of Reason", Richard Wright je na njemu uchestwowao kao pridruzheni muzichar u bendu. Album je bio jedan od 5 najprodawanijih albuma te godine u Britaniji. Waters im je tuzhbom pokushao uskratiti korishtenje imena Pink Floyd, no nije uspio. Nakon izlaska "A Momentary Laps Of Reason" usledila je turneja "Delicated Sound Of Tunder". Godine 1994. izlazi i posljednji album "Diwision Bell" nakon kojega je odrzhana spektakularna swjetska mega turneja "Pulse" koja je ukljuchiwala i koncertnu izwedbu celog albuma "The Dark Side Of The Moon".
Do danas Pink Floydi nisu objawili nowi studijski album wetj su izdali dwostruki album hitowa "Echoes" te dwostruki liwe album "Is There Anybody Out There, The Wall Liwe 1981" u dwa izdanja, jednom luksuzno opremljenom limitiranom i drugom, normalnom izdanju. 
|
