
da vam pricham shto me nije bilo... dosadno je...ispiti, junski rok, obaveze raznorazne, pa nism bila kuci, pa se krechilo, pa se pokvario rachunar, pa zdravstveni problemi..sve u svemu konachno je proshlo.rachunar radi kao nov, ispite sam polozhila, zdravlje je, da kucnem....kuc, kuc, kuc..dobro..., kuca lepa i chista...i evo me sad tu. valjda cesce i valjda malo vishe. mada me cheka jedno naporno leto, kada je uchenje u pitanju..
elem, zbog cele te frke ne stigoh nishta da napishem.a posebno ne stigoh pre par dana da se osvrnem na zhivot jedne licnosti koja je svakako obelezhila XX vek. Zashto bash sada…i zasht bash ta licnost?
14. juna, sada pre vec skoro 80 godina (tacno 79) rodjen je Ernesto Guevara de la Serna (poznatiji kao Che). Ne bih se ja sad osvrtala na njegovu biografiju..pa samo ukucajte Che Guevara i izaci ce vam na miloine podataka.kad je rodjen, koje dete u porodici, to shto je bio lekar i zavrshio medicinu, i kako is a kim, i putivanja, i kako se za shta zainteresovao, mozhete zaista naci maltene bilo gde.
Ja sam samo htela da ga pomenem. Da pomenem nekoga ko je postao simbol revolucije, simbol bunta. Na stranu da je za to kriv samo marketing, da on nije bio jedini, da nije Che Guevara bio svetac..Supermen, ni Robin Hud. Nosio je njega zar revolucionarne borbe ponekad isuvishe daleko..u pogreshnom smeru…ali to je vec jedna druga pricha.
Borba protiv onakvog rezhim, i za one ideale, na polovini proshlog veka zaista je bila revolucija. Ta jedna snaga, prkos i inat su ono shto je mene privuklo da izuchim zhivot ovog choveka. Fascinantna pricha zaista.
……Ми имамо састанак с историјом и једноставно си не можемо допустити да будемо уплашени! Морамо задржати ентузијазам с којим смо кренули у борбу. Морамо градити фабрике левом руком, у десној руци држати пушку, а с обе ноге згазити црве…. Ovo je snaga…
Umreti za ideale, slobodarske ideje…I uvek se pitate da li je vredelo? Mene podseti na jendu nashu verziju te priche. Na Zorana. Ali avaj…dzabe pricha. Tih ljudi vishe nema.Ta neka danashnja pricha o njemu mi malo ide na zhivce. To da je on komunista. Ok, pripadao je tom vremenu, tom rezhimu, ali iz ubedjenja, cistog, ne iz matreijalne koristi. Nije on isto komunista, kao shto su bili ostali. Nije.
"Дана 8. октобра 1967. код села Ла Игера Чеа и његова два саборца заробила је боливијска војска. На место где су заробљени ускоро долази пуковник боливијске војске, Кубанац који ради за ЦИА-у. Он спроводи наређење са више инстанце и на лицу мјеста убија Чеа и његове саборце Вилија Кубу и Хуана Пабла Чанга. Боливијски војник је извршио наређење, али није могао гледати док је пуцао у њих."
Hasta siempre la Victoria!!
Hasta siempre comandante!!
e pa dragi moji, dobro mi doshli, po drugi, ili vec koji put... :)
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (15) | Pošalji komentar
