Nijansa ljubavi u perfidnim dubinama

31/1/2008
Izaziva me tisina
da joj diktiram beskraj
ali suza koja se sliva
i vristi bolno
zelela bi i ona
da joj diktiram lavirint
slatkih reci
velicanstvene ljubavi.

Izaziva me poljubac
da mu okusim neznost
u okasneloj noci
na zracima meseca,
u suskanje ljubavi
zalazimo drzeci se za ruke
kako bi sakrili
ljubav u zeleno.

Izaziva me jedan san
da potrazim plavetnilo
iz tebe,zakljucan katancima,
sa mojim srcem
kroz zrake sunca
da obuhvatim neobuhvaceno.

I vreme nas izaziva
sanjajuci nad nama
da sakrijemo u suzama
tuzne kise
i preko toplote
rodjena iz dvoje,
da prostremo na
horizontu dugu.
Objavio pecinko u 18:26 | kategorija: pesme
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (3) | Pošalji komentar


Komentari:

Pošalji komentar

Divno Pecinko, topla pesma, preliva od emocija.
Poslao jelenaartpoezija u 22:19, 31/1/2008 | Link | |
hmmm da li sam ja nešto onako nježnija il me baš ovojila...ali ...otimam stihove...(nećeš ni primjetiti ;-)..prekrasni su..
Poslao nurlisoul u 09:54, 1/2/2008 | Link | |
Ne moras krasti jer cu ti ih pokloniti.
Poslao pecinko u 19:52, 1/2/2008 | Link | |





[Template by: Rapsodia Colors.net] [Adaptacija za BlogOye Portal: WhoreOfBabylon]