Mi...smo se cudili

15/1/2008
Cudili smo se kako nase duse
ozedne posle ljubavi.
mi smo kao nebo zedno
za neznim milovanjem oblaka.
Nasa je ljubav slicna jutrima,
koja se radjaju iz ujedinjenosti
sunca i noci.
Kako znamo da preplicemo sudbine...
previse nezne da bi mogle da izdrze
pred ovim surovim svetom,
kako bi okusile srecu...
mi formiramo zemlju
a zemlja,svakako,formira
krisom nasa tela.
Objavio pecinko u 18:26 | kategorija: pesme
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (5) | Pošalji komentar


Komentari:

Pošalji komentar

dobar ti je blog
mozes li da odes preko mog linka i da ostavis comment treba mi za fax!!
Poslao sablasni u 19:50, 15/1/2008 | Link | |
mislim da smo nježni i neizbježni...:-)
Poslao nurlisoul u 21:35, 15/1/2008 | Link | |
Zedj, Neznost, Sudbina, samo delici nas u vecnosti, a zar je to vazno???
Vazan je samo trenutak u vecnosti izdvojen samo za nas:)
Poslao AnaM u 22:47, 15/1/2008 | Link | |
a priroda i ljubav su tako mocne..:)
Poslao kojak u 10:08, 16/1/2008 | Link | |
Uvek tako divno sjedinjuješ čoveka i prirodu
Poslao BubaErdeljan u 10:27, 16/1/2008 | Link | |





[Template by: Rapsodia Colors.net] [Adaptacija za BlogOye Portal: WhoreOfBabylon]
  Naslovna strana | Napravi blog | Prijavite se