Astarte

5.7.2008

...

5.7.2008

...

30.6.2008

...

24.6.2008

...

22.6.2008

...

4.6.2008

PISMO O KUPNJI I PRODAJI

Kako možete kupiti ili prodati nebo, toplinu zemlje? Ta ideja nam je strana. Ako mi ne posjedujemo svježinu zraka i bistrinu vode, kako vi to možete kupiti? Svaki dio te zemlje svet je mome narodu. Svaka sjajna borova iglica, svaka pješčana obala, svaka magla u tamnoj šumi, svaki kukac sveti su pamćenju i iskustvu mog naroda. Sokovi koji teku kroz drveće nose sjećanje na crvenog čovjeka.
Mrtvi bijeli ljudi zaboravljaju zemlju svog rođenja kada odu u šetnju među zvijezde. Naši mrtvi nikada ne zaboravljaju ovu lijepu zemlju jer je ona majka crvenog čovjeka. Mi smo dio zemlje i ona je dio nas. Mirisno cvijeće naše su sestre; jelen, konj, veliki orao, svi oni su naša braća. Stjenoviti vrhunci, sočni pašnjaci, toplina tijela ponija i čovjek - svi pripadaju istoj obitelji.
Tako, kad Veliki poglavici iz Washingtona šalje glas da želi kupiti našu zemlju, traži previše od nas. Veliki poglavica šalje glas da će nam sačuvati mjesto i tako ćemo sami moći živjeti udobno. On će nam biti otac i mi njegova djeca.
Mi ćemo razmotriti vašu ponudu za kupnju naše zemlje,
ali to neće biti tako lako jer ta zemlja je nama sveta.
Ta sjajna voda što teče brzacima i rijekama nije samo voda, već krv naših predaka. Ako vam prodamo zemlju, morate se sjetiti kako je to sveto i morate učiti svoju djecu kako je to sveto i da je svaki odraz u bistrini vode jezera priča događaja i sjećanja mog naroda.
Žubor vode je glas oca moga oca.
Rijeke su naša braća; one nam utažuju žeđ. Rijeke nose naše kanue i hrane našu djecu. Ako vam prodamo svoju zemlju morate se sjetiti i učiti svoju djecu da su rijeke naša braća, i vaša, i morate od sada dati rijekama dobrotu kakvu biste pružili svakom bratu.
Mi znamo kako bijeli čovjek ne razumije naš život. Jedan dio zemlje njemu je jednak kao i drugi jer je on stranac koji dođe noću i uzme od zemlje sve što želi. Zemlja nije njegov brat nego njegov prijatelj i kada je pokori on kreće dalje. On za sobom ostavlja grobove otaca i ne brine se. On otima zemlju od svoje djece i ne brine se. Grobovi njegovih otaca i zemlja što mu rađa djecu, zaboravljeni su. Odnose se prema majci-zemlji i prema bratu-nebu kao prema stvarima što se mogu kupiti, opljačkati, prodati kao stado ili sjajni nakit. Njegova pohlepa prožderat će zemlju i ostaviti samo pustoš.
Ne znam; naš način je drugačiji nego vaš. Izgled vaših gradova boli oči crvenog čovjeka. Ali, možda je to zbog toga što je crveni čovjek divlji i ne razumije. Nema mirnog mjesta u gradovima bijelog čovjeka. Nema mjesta da se čuje otvaranje listova u proljeće ili drhtaj krilaca kukca. Ali, možda je to zbog toga jer sam ja divlji i ne razumijem. Buka djeluje samo kao uvreda za uši. I što je to život ako čovjek ne može čuti osamljeni krik kozoroga ili noćnu prepirku žaba u bari.
Ja sam crveni čovjek i ne razumijem. Indijanac više voli blagi zvuk vjetra kad se poigrava licem močvare kao i sam miris vjetra očišćen podnevnom kišom ili namirisan borovinom. Zrak je skupocjen za crvenog čovjeka jer sve živo dijeli jednak dah - životinja, biljka, čovjek. Bijeli čovjek ne izgleda kao da opaža zrak koji diše. Kao čovjek koji umire mnogo dana, on je otupio na smrad.
Ako vam prodamo našu zemlju, morate se sjetiti da je zrak skupocjen za nas, da zrak dijeli svoj duh sa svim životom koji podržava. Vjetar što je mojem djedu dao prvi dah također će prihvatiti i njegov posljednji uzdah. I ako vam prodamo svoju zemlju, morate je čuvati kao svetinju, kao mjesto kamo će bijeli čovjek moći doći da okusi vjetar što je zaslađen mirisom poljskog cvijeća.
Tako ćemo razmotriti vašu ponudu da kupite našu zemlju. Ako odlučimo prihvatiti, postavit ćemo jedan uvjet: bijeli čovjek mora se odnositi prema životinjama ove zemlje kao prema svojoj braći. Ja sam divljak i ne razumijem neki drugi način. Vidio sam tisuće raspadajućih bizona u preriji što ih je ostavio bijeli čovjek ustrijelivši ih iz prolazećeg vlaka. Ja sam divljak i ne razumijem kako dimeći željezni konj može biti važniji nego bizon koga mi ubijamo samo zbog ostanka na životu. Što je čovjek bez životinje? Ako sve životinje odu, čovjek će umrijeti od velike osamljenosti duha. Što god se dogodilo životinjama, ubrzo će biti i čovjeku. Sve stvari su povezane.
Morate naučiti svoju djecu da je tlo pod njihovim stopama pepeo njihovih djedova. Tako da će oni poštovati zemlju, recite djeci da je zemlja s nama u rodu. Učite svoju djecu kao što mi činimo sa svojom da je zemlja naša majka. Što god snađe zemlju snaći će i sinove zemlje. Ako čovjek pljuje na tlo, pljuje na samoga sebe. To mi znamo: zemlja ne pripada čovjeku; čovjek pripada zemlji. To mi znamo. Sve stvari su povezane kao krv koja ujedinjuje obitelj. Sve stvari su povezane. Što god snađe zemlju, snaći će i sinove zemlje. Čovjek ne tkaje tkivo života; on je samo struk u tome. Što god čini tkanju, čini i samome sebi.
Čak i bijeli čovjek, čiji Bog govori i šeta s njime kao prijatelj s prijateljem, ne može biti izuzet od zajedničke sudbine. Mi možemo biti braća, poslije svega.
Vidjet ćemo; jednu stvar znamo koju će bijeli čovjek otkriti - naš Bog je isti Bog. Vi sada možete misliti da ga vi imate kao što želite imati našu zemlju; ali to ne možete. On je Bog čovjeka i njegova samilost jednaka je za crvenog čovjeka kao i za bijeloga. Ta zemlja je Njemu draga i štetiti njoj jeste prezirati njenog stvoritelja. Bijeli također trebaju prolaz: možda brže nego sva druga plemena. Zaprljajte svoj krevet i jedne noći ugušit ćete se u vlastitom smeću.
Ali u vašoj propasti svijetlit ćete sjajno, potpaljeni snagom Boga koji vas je donio na ovu zemlju i za neku posebnu svrhu dao vam vlast nad njome kao nad crvenim čovjekom. Sudbina je misterij za nas jer mi ne znamo kada će svi bizoni biti poklani i divlji konj pripitomljen, tajni kutovi šume teški zbog mirisa mnogih ljudi i pogled na zrele brežuljke umrljan brbljajućom žicom.
Gdje je gušteraica? Otišla je! Gdje je orao? Otišao je! To je konac življenja i početak borbe za preživljavanje.


(Poglavica Seattle)


P.S. Ovakve stvari volim da procitam,
i sve shto mi godi za oko i uvo...,
i shta tooo nekome smeta,
moj zivot je takav - kakav je,
valjda ja najbolje znam kako mogu i kako moram,
prema tome... nek mi niko ne cini smicalice
i razne madjionicarske trikove
i nek zivi svoj zivot u zdravlju i veselju!
A ja danas mogu da umislim da sam Indijanka,
sutra da sam Vampirusha, onda da sam Kleopatra,
pa onda da nisam sa ove planete, ma svashta...,
shta to koga briga... shta cu da umishljam,
shta cu da pishem... ej!
Mene neinteresuje ako me neko mrzi
ili blaze receno ne voli..., to me nikada nije bilo briga,
ali nek ne pravi budalu od mene - jer budala nisam.
Ako sam budala - bicu budala za sebe,
al drugome da izigravam budalu - necu.
Moj je stav u zivotu samo kulturno i civilizirano
da niko nikoga ne primorava na neshto shto taj nece
ili ne zeli ili ne moze...
i sve mi je normalno-ako jena dobrovoljnoj osnovi,
pa kad se pronadju sado i mazo, nek se igraju...,
pa kad je neko homoseksualan nek je, to meni ne smeta,
ali ne teraj mene na neshto shto necu i ne mogu...,
samo kulturno i civilizirano,
valjda je Tooo demokratija,
ne teraj me da postim ako mi se ne posti,
ko voli da posti - nek posti, to meni ne smeta...
i tako.

2.6.2008

PAZNJA!!!

 

E, OVO JE PREDIVNO...
SHTOOO TOOO NEKOME SMETA
SHTO SE PRICA NIJE ZAVRSHILA NA OVOME
SHTO TOOO NEKO SILUJE SILU???
SHTO TOOO NEKO HOCE OD NEKOGA DA PRAVI
NESHTOOO SHTO TAJ NIJE...
SHTO SE TAJ TAKO NEPRIMERNO MESHA U MOJ ZIVOT
I IZAZIVA ME STALNO,
SHTO ME NE PUSTI DA ZIVIM NA MIRU, DA SLIKAM,
DA SE POSVETIM RADU I SVOJOJ PORODICI

I DA MU BUDE JASNO
DA MI SHVALER NE TREBA
NITI MI JE IKADA TREBAO
NITI SAM GA IKADA TRAZILA
PA DA JE UPRAVO...
NAJZGODNIJI I NAJDOBRONAMERNIJI COVEK NA SVETU!!!
DA SAM OPROSTILA,
PREVAZISHLA
I DA ME OSTAVI NA MIRU!!!

ZAR JE OVO BLOGOVANJE???
MALTRETIRANJE BLOGERKI???
NE MORAM NI DA PISHEM BLOG
AKO CE SE NEKO IZDRKAVATI NA MENE ZBOG TOGA,
SOLITI MI PAMET I MESHATI MI SE NA NAJVULGARNIJI
I NAJBEZOBRAZNIJI NACIN U ZIVOT.
SIKTER OD MENE!
OTKACI ME SE!!!
NISAM NICIJA DUSHICA,ANDJEO,DOBRA VILA...
JA SAM NORMALNA
I HOCU NORMALNO DA ZIVIM!!!

ZABOLE ME I ZA SUNCE I ZA MESEC I SVE ZVEZDE NA NEBU,
ZABOLE ME ZA DUHOVE, VAMPIRE, RAZNE VESHTICE,ZOMBIJE,
PRAZNE LUTKE, UBORGOVANE, VANZEMALJCE,UMISHELJNE,
ZA SVE PESNIKE I PISCE, ZA SVE ONE POREMECENOG UMA,
ZA PSIHOPATE, DRKADZIJE, MANIPULATORE, MA ZA SVE....
JEL HOCE OVDE NEKO DA OSTANE BEZ JAJA-BUKVALNO???
JEL TOOO... TRAZI?

DAKLE,
JA SAM NORMALNA
I SAMO NORMALAN KONTAKT!
 

29.5.2008

STOP!!!

28.5.2008

Tako te zamishljam...

25.5.2008

Nostalgija

24.5.2008

Zivotna shkola:)

I negativne emocije su Emocije,
mora se pokazati kad si povredjen
ili uvredjen ili isprovociran,
trudila sam se shto manje pokazem
tih negativnih emocija....
svaka moja negativna emocija koja se pojavila na Blogu
bila je sa Debelim razlogom...,
zao mi je zbog Tih razloga,
i zaista mi nije vazno Ko Shta misli o meni,
meni je vazno da sam Ja zadovoljna sobom.
Mislim da smo svi pomalo
i greshili,
i naglili...,
neshto i pogreshno tumacili,
da je bespotrebnosti bilo - bilo je,
ali bilo je i lepih trenutaka,
trenutaka prave iskrenosti,
neke i dobre volje...
a ja sam Takva da necije
Prave Trenutke Iskrenosti
ne bih nikada zloupotrebila.

17.5.2008

!!!

15.5.2008

Zaljubljen u ljubav

Kada bih imao jedan komadic zivota,
dokazivao bih ljudima koliko grijese kada misle da prestaju da se zaljubljuju kada ostare,
a ne znaju da su ostarili kada prestanu da se zaljubljuju.

Kada bi Bog za trenutak zaboravio da sam ja samo krpena marioneta, i podario mi komadic zivota, moguce je da ne bih kazao sve sto mislim, ali bih nesumnjivo mislio sve sto kazem. Stvari bih cijenio ne po onome sto vrijede, vec po onome sto znace. Spavao bih manje, sanjao vise. Shvatio sam da svaki minut koji provedemo zatvorenih ociju gubimo sezdeset sekundi svjetlosti. Hodao bih kada drugi zastanu, budio se dok ostali spavaju. Slusao bih druge dok govore,... i kako bih uzivao u sladoledu od cokolade.

Kada bi mi Bog poklonio komadic zivota, oblacio bih se jednostavno, izlagao potrbuske suncu, ostavljajuci otkrivenim ne samo tijelo vec i dusu.

Boze moj, kada bih imao srece, ispisivao bih svoju mrznju na ledu, i cekao da izgrije sunce. Slikao bih Van Gogovim snom na zvijezdama jednu Benedetijevu poemu, a Seratovu pjesmu bih poklanjao kao serenadu u casu svitanja. Zalivao bih ruze suzama, da bih osjetio bol od njihovih bodlji, i strastven poljubac od njihovih latica.....

Boze moj, kada bih imao jedan komadic zivota... Ne bih pustio da prodje ni jedan jedini dan, a da ne kazem ljudima koje volim da ih Volim. Uvjeravao bih svaku zenu i svakog muskarca da su mi najblizi i zivio bih zaljubljen u Ljubav.

Dokazivao bih ljudima koliko grijese kada misle da prestaju da se zaljubljuju kada ostare, a ne znaju da su ostarili kada prestanu da se zaljubljuju.

Djeci bih darovao krila, ali bih im prepustio da sama nauce da lete.

Stare bih poucavao da smrt ne dolazi sa staroscu vec sa zaboravom.

Toliko sam stvari naucio od vas, ljudi...

Naucio sam da citav svijet zeli da zivi na vrhu planine, a da ne znaju da je istinska sreca u nacinu savladjivanja litica.

Shvatio sam da kada tek rodjeno dijete stegne svojom malom sakom svoga oca da ga je steglo zauvijek.

Naucio sam da covjek ima pravo da gleda drugog odozgo jedino kada treba da mu pomogne da se uspravi.

Toliko sam toga mogao da naucim od vas, premda mi to nece biti od vece koristi, jer kada me budu spakovali u onaj sanduk, ja cu na zalost poceti da umirem...

Zaljubljen u ljubav
G. G. Markes

11.5.2008

Indijanska pozivnica

INDIJANSKA POZIVNICA

Ne zanima me šta si po zanimanju.
Ja želim da znam, za čime čezneš,
i da li smeš da se upustiš u avanturu snova
I ostvariš čežnju svog srca.

Ne zanima me koliko Ti je godina.
Ja hoću da znam da li si spremana
Da deluješ kao budala,
zbog ljubavi i zbog ostvarenja Tvojih sopstvenih snova,
Za avanturu života.

Zaista me ne zanima,
koje planete stoje u kvadratu sa tvojim mesecom.
Ja želim da znam,
Da li si dotakla centar svoje sopstvene patnje,
i da li se izdajstvom života otvorila
ili si još više otvrdnula i još više se zatvorila
iz straha da ne dozvoliš još jednu bol i razočarenje.
Ja želim da znam, možeš li izdržati bol,
moju ili tvoju sopstvenu, a da je ne prikrivaš,
umanjuješ ili pokušavaš da je zalečiš.
Ja hoću da znam, možeš li da uživaš u radosti,
mojoj ili tvojoj:
Da li si spremna da igraš samnom kao divljakuša,
do ekstaze,
ispunjena njome do vrhova prstiju,
a da nas pri tom ne opominješ da treba da pazimo
i da budemo realni
ili da nas podsećaš na našu ljudsku ograničenost.

I zaista mi je svejedno da li je priča koju mi pričaš
istinita ili ne.
Ja hoću da znam, da li možeš da izneveriš drugog,
da bi sebi ostala verna
da li možeš da podneseš optužbe izdajništva,
a da pri tom ne izdaš svoju sopstvenu dušu.
Ja hoću da znam da li možeš da budeš verana
i time i poverljiva.
Ja želim da znam da li si u stanju da vidiš lepotu
i onda kad ona svakodnevno i ne izgleda lepa,
i da li si u stanju da u njoj
spoznaš svoje sopstveno poreklo.

Ja hoću da znam, 
da li možeš da živiš i sa neuspesima,
mojim ili Tvojim sopstvenim,
i uprkos svemu staneš na obalu jezera
i gledajući srebrni mesec vikneš: “Ura!”

Mene ne zanima
gde živiš i koliko novca imaš.
Ja hoću da znam, da li nakon noći tuge i očaja
možeš ujutru da ustaneš, iscrpljena i iznemogla,
i staraš se o deci, onako kao što treba.

Sve jedno mi je ko si i odakle si došla,
ja hoću da znam,
da li si spremana da u sred plamena stojiš uz mene
bez ustupka I predomišljanja .

Meni je sve jedno, gde ili šta i kod koga si studirala.

Ja hoću da znam da li možeš biti sam sa sobom,
i da li u praznim trenutcima zaista voliš da ostaneš
sama sa sobom

Orijah Mountain Dreamer
Indijan Elder

10.5.2008

PAZNJA!!!!

8.5.2008

...

2.5.2008

Danilovicu...

28.4.2008

HVALA VAM PESNICI:)

28.4.2008

RAZAPETA...

27.4.2008

...

Bio je trenutak  vulkanske tishine
u nekoj boci...
mozda ostala neostvarena zelja
u ovom nepostojecem vremenu



zidovi hladnoce nisu moj dom