postojan u ceznji, gotovo opipljiv
... trenutno sve sto imas su moje rijeci koje dolaze do tebe i boja mog glasa ... ne osjecas moju blizinu, nemas mogucnost dodirnuti me, privuci blize k sebi i udahnuti miris kose moje, proci prstima po njoj, zavuci ih i dotaknuti moj vrat, ispratiti pogledom te dvije kosti koje ispisuju pricu, koliko sam krhka i lomljiva, zenstvena i njezna ... ne mozes se zagledati u moje oci, potraziti skriveni dio mene u njima, izvuci senzualnu zenu, onu zeljnu strasti ili vatrenu ljubavnicu koju stvaras pod dodirima svojim
ostaju svuda oko nas trenuci u iscekivanju, prosipaju se u tvom i mom prostoru kao ceznja, tiha ... glasna, kao molba ... kao prokletstvo, jer boli me ponekad koliko te zelim a ne mogu te probati, ne mogu ti se zavuci u postelju, osjetiti te uz sebe, pritiskom tijela svog uzeti te ... dio tebe, ostaviti tragove na tvojoj kozi ... ne mozes me okusiti pod jezikom, pustiti da se pod njim razlijeva okus moj, na usnama ostaviti dio mene kao slast ... udahnuti miris moj, polako ... duboko, da te zarobi i traje satima nakon mene
uvukao si se u moje misli u ovo kasno poslijepodne, daleko fizicki, no postojan u toj ceznji, gotovo opipljiv i povaljala bih se ovaj tren po tim plahtama na postelji u nekoliko kvadrata prostora, ispunila ga svojom zeljom da ti udovoljim, da te dograbim onako kako vec dugo nisam, bacim na postelju i pokazem ti koliko sam te zeljna ... sada, ovaj tren dok izgaram od zelje za tobom, vristim u svojoj samoci i ceznem ... osjecam svoju netaknutu vlaznost i vrucu krv koja me cini putenom, zanosnom u svakom pokretu...
trebas mi... sve tvoje, sve
Djelo passion, čiji je autor silence, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada 3.0 Hrvatska.Komentari: