sklupcana u samoci svojoj ... mastam
... zaustavljen pogled na postelji mojoj ... stojim veceras ispred nje i nijemo ju promatram, sklopim oci na trenutak i ne osjecam nista .... gotovo nista, jer moja postelja nema pricu, no u tom trenutku u misli svoje pustam sliku postelje tvoje i cijelim tijelom struji slatki nemir jer tvoja postelja ispisuje pricu koja traje u meni .... saznanje i sjecanje na trenutke u kojima se gubim od uzitka, razbacam plahte pod tijelom svojim i tvojim u zanosu, vlaznost koja se razlijeva na postelji toliko je postojana da ostavlja tragove na tijelu mom dok lezim onako topla i naga, njezna i podatna nakon sto sam uzela dio tebe i dala dio sebe, gotovo da me hladi i vraca me tako u sadasnjost ... stvarnost i potpuno sam svijesna trenutka, koliko sam ti predana i koliko uzimam i imam sve sto pozelim, uz tebe
zavuci cu se u postelju ... sama, promatrati plamen male svijece u daljini prostora i pustati u sebe tonove meni tako drage pjesme koja me neodoljivo podsjeca na toplinu ruku tvojih koje klize po meni prije nego me strast toliko ponese, da ne znam sto me snaslo... kada me privlacis dlanovima, pokazujes mi put i vodis me ... sebi blizu, uz tijelo tvoje
pobrala sam kosu svoju, podigla ju s ramena i vrhovima prstiju dodirnula pregibe na vratu, uzdahnula jer to nisu usne tvoje ... i veceras ostaje samo ceznja ... tihi sapat s usana mojih, strpljivo cekam, gotovo sam se sklupcala u samoci svojoj ... mastam
i ne mogu mirovati, pobacala sam sa postelje svoje te jastuke koji me okruzuju i izazivaju u meni nemir ... nista mi ne moze zamijeniti toplinu tijela tvog, nedostaje mi ta toplina veceras
Djelo passion, čiji je autor silence, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada 3.0 Hrvatska.
Komentari: