zivjeti za trenutak...
moji snovi u tisini ...
21/1/2008
trenutak u kojem nestaje vanjski svijet
…osjet dodira, pod prstima, dlanom, jezikom i usnama… miris, okus...smjer koji vodi prema pomucenju razuma u istrazivanju svakog djelica… tebe...
u zraku se osjeca strast, gotovo je opipljiva i pruza neopisiv osjecaj kada se dvoje u zanosu ispreplicu, uzimaju i nesebicno daju upijajuci sve oblike uzitka koji doslovno izludjuje i vodi ka ekstazi
Noc u dvoje, ne postoji nista vise … jedan trenutak u kojem nestaje vanjski svijet i ostaje samo dodir, miris i okus … uz pokrete koji su smisao svega i u kojima se osjeca silna zelja, privlacnost i sjedinjenje u jedno … do samog zavrsetka noseni zadovoljstvom, neprocjenjivo
Postoji li ista ljepse od spoznaje da istinski uzivamo u toj strastvenoj igri i pruzamo uzitak ?
... pusti me da sanjam snove u kojima si ti ...
omamljeni od uzitka koji je satima pruzan .... stanje u kojem tijelo reagira dok razum trenutno nema nikakvu moc, pogleda uprtog u neodredjenu materiju jer ionako nista ne postoji osim slatke iscrpljenosti ... opustanje uz toplo i vlazno tijelo koje jos drhti i uz zadovoljan izraz lica, trenutak koji se pamti, ostaje negdje u nama i hranimo se njime u danima samoce i tuge, usponema u kojoj smo se doveli do vrhunca i sacuvali trenutak ...
snovi u tisini, zorom san rasprsen, ...no ipak ostaje 'nesto' u meni
moji snovi u tisini ...22/1/2008
tebi govorim neznance
... u tijelu zene zarobljena dusa jos gotovo djevojcice, plaha, naivna i nesigurna ....
U pogledu je sva njezina dusa, drzanje jasno odaje koliko je nespretna i ne pronalazi prave rijeci u trenutku kada situacija to nalaze ? .... Mozda je dovoljno samo malo zagrebati ispod povrsine, postepeno otkrivati da se iza fragilne vanjstine krije bice zeljno zivota u svakom pogledu, koje jos uvijek moze puno dati i uzivati u svim njegovim segmentima .....
Biti svjestan sebe i imati sve sto pozelis ... cini li nas to u potpunosti sretnima, ili ipak nema bica koje moze imati sve sto pozeli, vec doslovno zivi u nadi, trudi se vlastitim snagama ostvarujuci svoj cilj al' ne u potpunosti, jer je onaj osjecaj da uvijek nesto nedostaje prisutan ... mozemo li biti u potpunosti zadovoljni ili kada se osvrnemo oko sebe shvacamo kako vjecno trazimo vise i bolje, ne zadovoljavajuci se trenutnim ....
Ranjiva a zeljna ljubavi, paznje i razumijevanja za stanje u kojem se nalazim ... tapkam u mraku trazeci svijetlo i na tom putu se spoticem, zadobijem pokoju ogrebotinu i modricu, opecem se i opet brisem suze .... padam u depresiju
U pogledu onih koji me okruzuju trazim odgovore, zasto je toliko tesko ostaviti proslost iza sebe, otresti ju sa svoje koze .... krenuti dalje ne plaseci se novih razocaranja, docekati ih jaca i sigurnija u sebe, nauciti zivjeti s tim da cu se i opet mozda naci na dnu ... u emocionalnom paklu, no ipak vrijedi riskirati ? ... mozda...
... uci ces u moj zivot, polako ... tiho, gotovo na prstima, jednom
Dovoljno mi se priblizivsi da zaviris i u najmirniji dio moje duse i u onaj koji je bezobrazno ranjen .... toliko meni blizu, a opet toliko daleko dok ne skinem i zadnji okov koji me sputava, dok ne otpustim i zadnju kocnicu ... otjeram sumnje i rijesim se suvisnih dilema i pitanja .....
Moze li tvoje strpljenje biti toliko bezgranicno ? tvoje razumijevanje ili nesebicna paznja .... do trenutka kada postajem drugacija .....
Tebi govorim neznance .... jos uvijek si daleko, al jednom ces doci ... meni toliko blizu i ja cu se prepustiti i opet vjerovati, zivjeti za trenutak ... sanjam i nestajem u masti ....
Djelo passion, čiji je autor silence, ustupljeno je pod licencom Creative Commons Imenovanje-Nekomercijalno-Bez prerada 3.0 Hrvatska.
Komentari: