Sada,
kada nista na svijetu ne moze
vratiti dane prohujalog ljeta
nas sjaj u travi i bljestavost svijeta,
ne treba tugovati, vec traziti snage
u onom sto je ostalo i s tim zivjeti.

Zaboravimo,
ne radi nas, ne radi zaborava
zaboravimo da smo se voljeli,
da smo se svadali i
da smo bili krivi.

Pozurimo,
s danima i danima sto ce doci,
pozurimo sa shvacanjima,
sa svim sto me odvaja od tebe.

Jednom,
ces se vratiti i ubrati cvjetove
koje smo zajedno mirisali, gazili...
Ali, tvoje ruke bit ce prekratke,
a noge premorene da se vratis.

Bit ce kasno,
mozda cemo se naci jedanput
na malom vrhu zivota i neizrecene tajne
htjeti jedno drugome da kazemo
al' proci cemo jedno kraj drugog kao stranci.
Jedan skrenuti pogled bit ce sve
sto cemo jedno drugome moci dati...

Zaboravit
cu oci i necu promatrati zvijezde
koje me na tebe neobicno podsjecaju.

Ne boj se,
jednom ces se zaljubiti
al' ljubit ces zato sto ce te nesto
na toj zeni podsjecati na mene.

Ne otkrivaj
svoje srce ljudima
jer u njima vlada kob i egoizam!

zivot je borba
-nastoj pobijediti.
Ali ako izgubis
-ne smijes tugovati.
Cilj zivota je ljubav
-a ona trazi zrtve.

Bio
si moje veliko proljece,
uspomena koja ce dugo zivjeti u buducnosti,
koje cu se sjecati...Osjecat
cu tugu jer sam tebe voljela.
Bit ce to ironija tuge.

Nestat ce sjaja u travi.
Nestat ce velicanstvenosti svijeta.
Ostat ce samo blijeda slika
onoga sto je proslo.

William Wordsworth