Ono doba, iza ponoći, kada zamuknu svi zvuci, kada tišina bruji postojanim visokim tonom... kada se nebo otvori i daleke vatre zvezda pale očna dna... kada neobjašnjiva vrelina dotakne telo roseći ga kapima... potražim tvoje prste... zaronim u tvoju kosu rasutu na jastuku... opipavam usnama puteve tvog daha i drhtim u nemom vrisku hiljade noktiju koji klize kičmom... uzimaš mi noći...