15.9.2008 - Vetar

Vetar... otresa krošnje, natapa lice i odeću teškom vlagom, grči se na pregibima i podvlači u rukave... Žar dogoreva obavijajući me na trenutke jetkim dimom koji zamagljuje vid i ostavlja težak miris, a reka se gotovo i ne vidi pod tmastim naslagama oblaka i puzeće magle... Bio sam već ovde... Zatvorim oči.... i udahnem vreli vazduh.... tišina zavibrira i nestane u brujanju insekata.... a oblaci se razmiču nudeći omamljujuće plavetnilo i oštre senke na obodima šume. Svijaš se u mom naručju dok spuštam glavu na tvoja ramena udišući mirise sećanja....

:: Obavesti prijatelja!

O meni

zapisi


Poslednje objavljeno
Meni

Prijatelji
Linkovi

    Post 34 od 34
    Prethodna strana | Sledeća strana
    Free Web Site Counters
    Free Web Site Counters
      Naslovna strana | Napravi blog | Prijavite se