Ljudi me stalno podsjećaju na tebe..na vrijeme kada smo bili skupa, toliko su tvoje ime izgovorili da mi se urezalo u misli...Svaki dan se vraćam našim uspomenama i hvata me neka sjeta za našim danima...Znaš onu izreku u smislu budi zadovoljan za onim što se dogodilo a što si izgubio...I zahvalna sam što si postao dio moga života i što si unatoč svemu ti dalje uz mene kao poseban prijatelj kojeg volim najviše od svih...Htjela sam ti reći po prvi put te dvije rijeći, jer su moja osjećanja bila prejaka da ih nisam više mogla skrivati..I dok vrijeme ponekad provedemo u šetnji sa našim zajedničkim prijateljima i dalje imaš onaj stari pogled prema meni...sjećaš li se prošlog petka..kada si me zagrlio kao nekada...sjeti se koju si mi pjesmu posvetio..a ja sam skoro zaplakala..Vidio si da mi je žao što smo se rastali na tako glupi način, ali ja sam zahvalna da te imam u svom životu, nije važno kako...samo da budeš pored mene kada te ztarebam u gluhom dobu noći...Tvoja E.

U stvari, to je i dalje ljubav, ali drugačija, sigurnija, ljubav kakvu ti može dati samo prijatelj ...