Znaš zlato moje ponekad me ljudi pokušavaju od tebe udaljiti..umanjiti povjerenje koje imam...umanjiti nadu koja svakim danom sve više jača...Al jasno se vidi sjaj u očima dok pričam o tebi...vratio si dio mene od kojeg su ostale samo ruševine..al malo po malo ti si od svega što je ostalo izgradio nešto najbolje što posjedujem...a to je LJUBAV prema TEBI... Jutro je lijepše kad u mislim mi je tvoj lik...noći su lakše kada me tvoj glas uspava svom nježnošću i tihim šapatima...i vrata snova sam ti otvorila i zatvoriti ih ne namjeravam...Pred tobom sam jedino mogla plakati...suze si moje mogao osjetiti...i svaka ta suza kao da je razarala dio tebe...Zlato tvoja prisutnost me smiruje...Molim Boga da što duže budeš dio moga života...Da samo znaš kako je život ljepši nakon provedene noći s tobom...kako mi je dan ispunjen srećom...Prije je sve bilo tamno pred mojim pogledima...a sada uočavam ljepotu prirode..svježinu zraka koji me više ne guši...uočavam boje života..boje naših osjećanja....Zlato obećajem da ću dati od sebe da sve ti vratim...jer dugujem ti više toga nego ti mene...Ti samo budi uz mene kao do sada...Obožavam kako me samo čitaš...kako osjetiš po mom glasu trenutno raspoloženje..kako osjetiš kada je moj osmijeh iskren a kada je reda radi stvoren na mom licu....Pored tebe mogu biti onakva kakva sam...i prihvatio si me takvu sa svim manama i vrlinama...Vidio si me u najgorem izdanju i mislila sam da ćeš se samo okrenuti i otići, ali ti si i dalje ostao pored mene...Moj ponos si uspio pobijediti...uspio si ga umanjiti...Zlato želim te voljeti...i uspjet ću...samo da nam vrijeme i sudbina dopusti da okusimo sreću iskrene ljubavi.... Tvoj rubin... :)