Polagano i gotovo nečujno pišem o tebi..ne želim da netko moje riječi ukrade jer su satkane od najljepših osjećanja zlato za tebe...ne mogu ti opisati jačinu kucanja moga srca dok si daleko od mene...kao da tvoje korake osluškujem i da očekujem uskoro tvoj pogled...Svaki dan bez tebe tako sporo prolazi...al jedini si me naučio strpljenju...da ne ide kada se u ljubav ulazi na brzinu i pod pritiskom...Naučio si me da se prepustimo vremenu i da uživamo u našim trenucima daleko od drugih...Ljubavi nitko me od tebe ne može odvojiti..nitko me protiv tebe ne može okrenuti..Vjerujem ti potpuno i možda sam i dalje naivna djevojčica što imam toliko puno povjerenja u tebe..ali zar ne treba u ljubavi postojati malo zrnce naivnosti?...Zlato želim te pored sebe imati zauvijek, jer spremna sam da se vežem za tebe...spremna sam da ti svaki dan uljepšam i učinim ga sretnim...Spremna sam ti brisati suze i ćutati kada pucaš od bijesa..spremna sam zbog tebe sve učiniti samo da tvoje srce ne bude slomljeno...Svaki naši susret želim zalediti...želim da zauvijek ostanemo tako zagrljeni i odvojeni od cijelog svijeta..Ljubavi kao da živim neki san, dobro znaš da nisam navikla na sreću jer nažalost život me nije mazio..ali ti si moj melem za dušu..sve moje rane zacjeluješ nevjerovatnom brzinom...I kada mi kažu da ti nisi pravi za mene, jer nećeš moći podnijeti moju nemirnost i moje ludovanje znam da im je krivo što sam baš uz tebe uspjela biti onakva kakva nikome do sada nisam bila...Ljubavi neka prođe još malo vremena i možda ćeš ćuti dvije za mene jako važne riječi koje će preći preko mojih usana...Te dvije riječi nikome do sada nisam rekla i čuvala sam ih za nekoga posebnog i vrijednog...a zlato to si ti...Ljubavi jedva čekam večeras da me snažno zagrliš i poljubiš da zaboravim na dane kada nisi mogao biti pored mene...Imam osjećaj da iako te ponekad nema ovdje točno predosjetiš trenutke moje tuge...predosjetiš kada sam zarobljena u labirnitu nesreća koje mi je život nanio na put...Zlato prevrijedan si i čuvat ću te od drugih i nikada te neću povrijediti jer tvoje srce ne zaslužuje da bol osjeti...Tvoj rubin :)

Znaš zlato moje ponekad me ljudi pokušavaju od tebe udaljiti..umanjiti povjerenje koje imam...umanjiti nadu koja svakim danom sve više jača...Al jasno se vidi sjaj u očima dok pričam o tebi...vratio si dio mene od kojeg su ostale samo ruševine..al malo po malo ti si od svega što je ostalo izgradio nešto najbolje što posjedujem...a to je LJUBAV prema TEBI... Jutro je lijepše kad u mislim mi je tvoj lik...noći su lakše kada me tvoj glas uspava svom nježnošću i tihim šapatima...i vrata snova sam ti otvorila i zatvoriti ih ne namjeravam...Pred tobom sam jedino mogla plakati...suze si moje mogao osjetiti...i svaka ta suza kao da je razarala dio tebe...Zlato tvoja prisutnost me smiruje...Molim Boga da što duže budeš dio moga života...Da samo znaš kako je život ljepši nakon provedene noći s tobom...kako mi je dan ispunjen srećom...Prije je sve bilo tamno pred mojim pogledima...a sada uočavam ljepotu prirode..svježinu zraka koji me više ne guši...uočavam boje života..boje naših osjećanja....Zlato obećajem da ću dati od sebe da sve ti vratim...jer dugujem ti više toga nego ti mene...Ti samo budi uz mene kao do sada...Obožavam kako me samo čitaš...kako osjetiš po mom glasu trenutno raspoloženje..kako osjetiš kada je moj osmijeh iskren a kada je reda radi stvoren na mom licu....Pored tebe mogu biti onakva kakva sam...i prihvatio si me takvu sa svim manama i vrlinama...Vidio si me u najgorem izdanju i mislila sam da ćeš se samo okrenuti i otići, ali ti si i dalje ostao pored mene...Moj ponos si uspio pobijediti...uspio si ga umanjiti...Zlato želim te voljeti...i uspjet ću...samo da nam vrijeme i sudbina dopusti da okusimo sreću iskrene ljubavi.... Tvoj rubin... :)

I kada pomislim kako se sunce skrilo od moga pogleda, uvijek me uvjeriš da sam u krivu...ti si moje sunce koje istom jačinom obasjava moj put...koji grije moje srce...Te tvoje oči pune dobrote u kojim pronalazim mir i u kojem vidim odraz sebe...ne mogu ni trena više bez njih...i ne želim više bez njih... I kada sam pomislila da nada se ugasila i da želja nije bila dovoljna da uspijemo...tvoj glas me razuvjeri u moje mišljenje..jer ti si i dalje tu..kada oslabim ti si moja snaga koju posjedujem u duši da krenem dalje... Moja suza čežnje, moj najljepši osmijeh, i ruke koje me tako snažno i nježno grle...jedino u tvom naručju zlato ja se osjećam sigurno... Hvala za svaki svaki provedeni trenutak s tobom i hvala što si mi pružio svoje ruke kada sam ih najviše trebala...Zlato počinjem se vezati za tebe :)