ispod zvjezdica boje tvoga pogleda
Imala je u vidu sila koja je stvorila zvjezdice,
da će one lako jednog dana naći mjesto otkud bi najjače sjale.
U oblačnim noćima stisnu se one pored tvojih zjenica.
U mili pogled kojim kupaš moja buđenja.
Nebo se prožme poput skupocjenog tepiha zlatnim nitima.
To radiš kada sam ti daleko, da mi toplim signalima pošalješ ljubav.
Skupljam te zvjezdice, radim od njih buketiće, postavim ih na pragove koji me vode do tebe.
Slikam maštom pučine na kojima sve staze imaju jednake krajeve. Obale što samo spajat znaju, mostovima duboko usađenih, tako nekako prirodno usvojenih ruku preko ramena.
Blagi stisak jači od svakog nevremena.
E da, te tvoje zvjezdice, isplele mi krunu dostojnu kraljice, uokvirile mi obraze poput relikvije, ukrasile vrat poput svetinje, isklesale mi na leđa mape poput tajne, na grudima napravile vjenčić, uokvirile nam uzdahe, pod stopalima mi rasule korake da mi budu vodilje, na bokovima znamenje, napravile mjesto za tvoje dlanove, pozlatile mi usne poput melema...
E da, te zvjezdice koje samo ti kriješ u očima...
********************
********************
********************
********************
********************