zar jurišamo na nebo? naravno, nebo se osvaja na juriš
Večerat ćemo u nekom restoranu na Islandu...
Provest večer uz zvukove sambe u Rio de Janeiru....
Noć će nas grliti u nekoj kolibici u Alpama...
Zora ljubiti u vrtovima trešnjina cvijeta u Japanu...
Doručkovat ćemo na nekom zametnutom otočiću na Pacifiku
i skupljat ćeš komadiće kokosa s mojih usana....
...i cijelo ćeš me vrijeme držati za ruku...
****
Nema veze, ako ponekad vlak koji vodi istu kompoziciju odjednom krene po različitim kolosjecima. Na kraju ipak dolazni peron šarenim zastavicama pozdravi putnike namjernike.
Nema veze, ako knjiga koju listaš ne daje odgovore na sva pitanja, nemoj je zatvoriti, možda baš na idućoj stranici se pred tobom raširi svijet koji ti treba. I nemoj se čudit ako prije budeš morao otpuhnuti prašinu sa korica, sve ono što nam je potrebno ponekad zametnemo.
Nema veze, ako napadne toliko snijega da ne možeš obaći sve one kutove koji ti nose smiraj, ionako smiraj uvijek nosiš sa sobom, sačuvaj ta skloništa u njedrima, i kao čarolija, udisat ćeš svježi planinski zrak svaki put kad izbrojiš do 3, valovi će se čudom razbijati o tvoje dovratke da bi osjetio kapljice morske vode na obrazima.
Nema veze, ako ponekad pričaš drugim jezikom baš onda kada su sve uši u iščekivanju, znaš i sam da onaj tko te uvijek prati neće pomisliti da nešto skrivaš. Sve se ionako da pokazati djelima. Nekome je dovoljno da ti samo postojiš, i netko će te voljeti bez obzira na sva spoticanja.
*(ova dva tekstića možda baš i ne tvore neku smislenu cjelinu, ali danas sam eto nabasala na njih, već pomalo i zaboravila da sam ih napisala, pa da ih ne objavljujem svakog posebno :))
KOMENTARI:
Da, baš tako...
neka si....