Kako je maza srela svog likvidatora

Moji ulozi su uvijek bili pogrešni, i kratkoročno slatki. A začudo mi povrat poreza nikad nije stizao, premda su drugi predavali zahtjeve. Sve do trenutka pretvorbe mojih osjećaja. Budi ponosna, imaš u rukama srce koje dok je bilo u njedrima nije kucalo. A sad ga tako krvavog i praktički neoštećenog stavi u formalin. Da se očuva sa nitima tvoga postojanja. Znam, da nekome poput mene ne bi trebalo ispunjavati zadnje želje, pa čak ni one da popušim, bilo šta.

A nastradao sam kad sam najmanje trebao, u vještini koju sam magistrirao. Jesam li sam kriv što nisam volio? Što sam bježao? Što sam se ponekad  tako ludo zabavljao i majstorski žonglirao? Našla si gdje ćeš udariti, ispod pojasa, zar da se pretvaram da to nije slaba točka svakog muškarca? I ne boli mene što ti sva ta moja muškost nije bila dovoljna, što ti miris samo jednog parfema nije dovoljno upotpunjavao dan. Čak me ne boli što si se pretvarala kako bi mi dala egu prostora.

Osnovna lekcija koju sam izbrisao kada sam te osjetio: 1. daj lažni osjećaj sigurnosti. I eto ti sve ironije, sada jedino što mi preostane je sigurnost da sam ostao bez ikakvih temelja. Malo sam se pogubio kod tvojih slatkih osmjeha, kasno shvativši da si se meni smijala. Vjerovatno ne mojim isfuranim šalama. Njima se sad ja smijem, kada u svoj svojoj gluposti otkrijem u sebi da sam sposoban uopće percipirati da znam osjećati. Ne, ne, ne osjećati ono što sam jednom prije mislio da su osjećaji, nadmoć, i sada mi je jasno, potpuno perfidni osjećaj da sam jači. Pa srna me slomila.

Mene kapitalca. Lopatar predvodnik krda svih generacija frajera koji su došli na zemlju da bi pokojoj ženi posvetili trenutak u našim rukama. A onda se ponekad ni ne otuširavši u gostima, zgibati u kakve zamračene prostore po nove žrtve. Imam krunu od perja kukavice, simbol da si me skratila za jaja, čak i doslovno preneseno, otkad te nemam, njih ni ne trebam.