neki novi krajolici, baš po narudžbi rađeni
Na mojoj koži duga posijala perlice. Garancija da nema naznaka potopa, pa skupiš blago plavetnilo da me ušuškaš pred spavanje. Purpur zna kako se trebaju igrati sjene žudnje koja nepatvoreno izbije na površinu. Zelenom mi pleteš vijenčić od bršljana, kako bi se svaka tvoja misao popela do mojih obraza. U nježnoj ružičastoj ti jagodice spremaju samo za mene neke nove dodire.
Lakoćom preporoda naći će sunce pravi put na tek izniklim travkama. Poput 3 kralja pregršt darova, u obliku osmijeha kada ugledam razvlačenje tvojih usana. A onda mjesec dobije boju žita, da negdje nebom priča svim zvjezdama kako im je mjesto u tvojim očima. Makar nikakvi ukrasi ne trebaju kada udišem miris tvoga vrata.
Ovako otvorena nisam nimalo ranjiva. Glatkom će stjenkom prokolati oslobođenje od gorkih pelina. Stapaš se sa mnom na bezbroj načina, misao i djelo kao savršena kompozicija. Upute dane na samo tebi znanom jeziku, onom što mi noću rastvara krošnje da udahnem zraka, onom istom koji samo jednim potezom kista crta kulise oživljenih nadanja.
Toplina juga u žilama. Rosom će se pojaviti sva emocija, kada poput šampanjca kapljice unesu slatke nemire. Sočne naranče ti nudim, pa glavu spuštaš na moje grudi. Gube tada na važnosti sva svjetska čuda. Štampam tad neke nove enciklopedije, puštam u opticaj otkrića novih pohoda. Sva blaga ovog planeta spavaju pred mojim očima.
Čuvaš me, to ti je u krvi. Pa me zakloniš od valova, samo pjenom stvaraš balone od sapunice. Da ukrasiš moje pramenove. Tako sigurna moja ruža nema trnja, ovaj put čistom emocijom promjenjena genetika. Utkala sam u sebe tvoj šapat, a on tako baršunasto odzvanja. Jutrom mjenjam kazaljke na satovima, sada se ionako ravnam prema otkucajima srca.