znam da me vodiš jednog proljeća

....there's a secret garden she hides...
Izbrojali smo zvijezde nad opojnim nebom Pariza, i pokoju spremili u naprtnjače, da nam pokažu put do pagoda...
Žena na šalteru nas je blijedo pogledala, kad smo rekli da dolazimo iz drugih obzora...pa nam dala karte za zemlju osmijeha...
...haha, neka hvala, to nam ne treba, to nam je sudbina...
Namjesti noćas jastuke, mada ću ipak rađe na tvoja ramena naslanjat obraze...
objavio/la
njuskica kategorija: |
(5) Komentara | email this post
POŠALJI KOMENTAR
KOMENTARI:
Nije me briga, ali - sve na salteru su iste
Poslao
briga u 13:34, 4/1/2007 | Link | |
