naslov ću ti ispričati poljupcima
Pokušaj pretvaranja glazbe u tekst ponekad je neminovno tužan, iz čistog razloga što se treba poštovati forma. Kradom uzimam tonove da bi ih pretvorila u stihove, one sjetne zvuke koji mame jecaje. Stisnem se uz tebe da ne pobrkamo osjećaje, daleko su te note koje plamte u nevremenu noseći nespokoj.
Teško laiku pravit razliku između saksofona i trube, tek ponegdje ona povisilica te uzdigne, kad već sve ostalo potone. Nema više potrebe da skladaš balade o sutonu koji te svojom apatijom sklanja među breze. Sada obojemo znamo da takvo nešto krhko ne postoji, barem ne više, osim možda nježnih poljubaca...ipak jačih od svakog bubnja. Sklopljen je dogovor sa meteorolozima, zvjezdano nebo nam je naslijeđe. U onoj brvnari na prelazu iz zauvijek u uvijek ti pripadam, a ti slobodno skini svu prašinu sa kreveta koji je dugo čekao da osjeti tijela koja se vole.
Spavam svake noći kraj tebe, drugačije više ne znam, a ti tako lijepo čuvaš sve moje drhtaje. Imat ćemo ponekad i malo nemira, slatkog ili gorkog, nebitna je razlika, tu smo da bi djelili dizanja i padanja. I namjestim usne često kako bi fućkala, na sve ono što mi je za leđima, dok naslonjena na pregib tvoga vrata vidim kako sam ipak uspješno otrgnula listove sa kalendara da bi stalo vrijeme, za tvoja šaputanja.