a svega li nadrobi
Tjedno izdanje križaljki gdje se isprepliću samo dodiri, pa me stavi okomito ili horizontalno, uklopimo se u svaku kućicu. Na rebusu ćemo se zaustaviti samo kada se ne uspijemo dogovoriti oko boje posteljine. Trivijalnost jednostavnog rješenja. Pronađi razliku? Tu već slijedi tonski zapis, od nježnih uzdaha da grlenih jecaja. Spajam točkice prateći tvoje madeže. Špil karata, za svakog kralja tvoja slika. Uzmeš samo kraljicu s mojim likom.
Na dalekim plažama igramo igre gusara. Pa si mislim kako ti dobro stoji ta marama preko očiju dok pogađaš gdje ću spustiti usne. Skloniš me od svega da me zaštitiš poput blaga. Rum još jače opija kada ga skupljam sa tvog jezika. U prozirnoplavim lagunama pijesak nam sada ne služi da bi si ga bacali u oči.
Nikad ti ne bi zaborav nudila, od ničega, a ono zaborava što sam utkala u sebe ću ostaviti među stranicama neke knjigu koju zasigurno neću nikada otvorit. Jer ako zaboravimo sve ono loše što smo imali nećemo nikad moći pojmiti koliko je nezamjenjivo, potrebno i neponovljivo ono što sada stvaramo. Pa mi daj sad da ako treba hodam cestama bez imena, da dijelim svijet za koji možda nisam bila učena, daj mi vjetar mirisa uz kojeg nisam odrasla...sada kada ti pripadam.
lep tekst