1. Slučaj (Vic vam je poznat)
Ako je neko u društvu počeo da priča taj vic, a vi ga već znate, nemojte
mu to reći. Time ionako ne biste postigli bog zna šta, jer bi on, iako
malčice zbunjen, samo brže-bolje pribegao pričanju nekog drugog vica, pa
ste opet na istom. Bolje ga neko vreme pustite da priča. A onda,
primenite jedan od sledeca 2 metoda koja vam stoje na raspolaganju:
Direktan metod - Kad taj što priča stigne otprilike do sredine vica,
umešajte se: "A jel' to onaj vic gde domaćica pita gosta hoće li da mu
stavi sećer u nos?"
Sadistički metod - Slušajte ga sa pažnjom, ljubazno nasmešeni. A onda,
kad on već stigne do same poente, recite je sami:
Pričalica: "... A onda, domaćica se okrene gostu pa ga upita..."
Vi: "...koliko kocki šećera želite da vam stavim u nos?"
To je udarac koji ne može ostati bez najtežih posledica - pričalica,
ponižen,
jedino uspeva da vas ošine besnim pogledom, a onda se naglo povlači
prepuštajući vam teren.
2. Slučaj: (Ne znate vic)
I tu ima više metoda koji će obeshrabriti i najornijeg pričalicu.
Postoje 2 osnovna metoda:
Metod smeha u pogrešnom trenutku - Postarajte se da izgledate kao
idealni
slušalac koji sa uživanjem guta svaku reč onoga ko je započeo da priča
vic:
Pričalica: "To je vic o jednoj gospođi čiji sin stalno pravi neugodne
ispade. Kod nje treba da dođe neki gost što ima ogroman, nabrekao, crven
nos..."
Vi: "Hahahahaaaa...! Stvarno dobar vic! Moraću da ga zapamtim!"
Pričalica: "Ali ne, sačekaj, još nije gotov!"
Vi (kao iznenađeni): "Šta? Nije? A ja sam mislio... Izvini. Samo
nastavi."
Pričalica (pogleda vas pomalo nepoverljivo, pa nastavi): "Hmm... Nego,
gde sam ono stao? A, da... Ta dama bezbroj puta upozorava svog sina da
nipošto ne kaže ništa u vezi sa nosom toga gosta..."
Vi: "Hahahaaa... hahaaa! ... Šta? ... Ima još? O, izvini!"
Pričalica će vas tu zgromiti pogledom, obrisaće znoj sa čela, pa će
nastaviti da priča nervozno se vrpoljeci na stolici. Ne uznemiravajte ga
više do kraja.
Pričalica: "... A domaćica ga onda pita: "Koliko kocki šećera želite da
vam stavim u nos?"
Vi ostajete nemi.
Pričalica (ponavlja): "Kažem, pita ga: "Koliko kocki šećera želite da
vam stavim u nos?"
Vi (nasmešeni, nestrpljivi da čujete nastavak): "Dobro, a onda?"
Malo njih preživi ovaj metod. Ali postoji i drugi metod, isto toliko
efikasan:
Metod potpunog nerazumevanja - Pustite pričalicu da sve kaže do kraja.
Stupite u akciju tek kad ispriča i poentu:
Pričalica: "A onda se domaćica obrati gostu i upita ga: "Koliko kocki
šećera želite da vam stavim u nos?"
Vi: "U nos?"
Pričalica: "Da, u njegov nos!"
Vi (pomalo začuđeni): "Ali zašto bi ona htela da mu stavi sećer u nos?"
Pričalica: "Ma nisi razumeo, pa stvar je u tome što..."
Vi: "Pa da, zato bih i želeo da mi se to objasni."
Pričalica: "Ali ona i ne želi da mu stavi šećer u nos! U tome i jeste
vic!"
Vi: "Ipak, ti si rekao da je htela da mu stavi šećer u nos!"
Posle još nekoliko sličnih replika, pričalici će se oteti i koja
krupnija reč, pa će se, ljut i postiđen, povući sa bojišta, što vam je i
bio cilj!
Ima i drugih metoda da se ućutkaju oni što pričaju viceve, ali, eto, još
nije
pronađen pouzdan metod kojim bi se obeshrabrili oni što objavljuju
viceve na veb sajtovima.
• Kažite nam doktore, je li istina da kad čovek umre u snu, toga nije
svestan do ujutro?
• Vaš najmlađi sin, 21-godišnjak, koliko je on star?
• Jeste li bili prisutni kada su vas fotografisali?
• Da li ste bili sami ili nije bilo nikoga?
• Da li ste vi ili vaš mlađi brat ubijeni u ratu?
• Da li vas je ubio?
• Koliko su vozila bila udaljena u trenutku sudara?
• Bili ste tamo dok niste otišli, jel' tako?
• Koliko puta ste izvršavali samoubistvo?
• Dakle beba je začeta 8. avgusta?
• Da.
• A šta ste vi radili u tom trenutku?
• Ona ima troje dece, zar ne?
• Da.
• Koliko je dečaka?
• Nijedan.
• A devojčica?
• Kažete da stepenice vode dole u podrum?
• Da.
• A, može li se tim stepenicama popeti gore?
• Gospodine Slateri, bili ste na prilično dugom medenom mesecu, zar
niste?
• Jeste, boravio sam u Evropi, gospodine.
• A, jeste li sa sobom poveli mladu?
• Kako se završio vaš prvi brak?
• Smrću.
• A, čijom smrću?
• Kako bi ste opisali tu osobu?
• Bila je srednjeg rasta, sa bradom.
• Jel' to bio muškarac ili žena?
• Doktore, koliko ste obdukcija obavili na mrtvacima?
• Sve moje obdukcije obavljam na mrtvacima.
• Svi vaši odgovori moraju biti usmeni, razumete? U koju ste školu išli?
• Usmenu.
• Sećate li se koliko je bilo sati kada ste pregledali telo?
• Autopsija je započeta oko pola devet ujutro.
• A, gospodin Denington je u to doba bio mrtav?
• Ne, sedeo je na obdukcijskom stolu i čudio se zbog čega mu treba
autopsija.
• Da li ste kvalifikovani da date uzorak mokraće?
• Kvalifikovan sam od malih nogu.
• Doktore, pre nego što ste pristupili autopsiji, jeste li proverili
puls?
• Ne.
• Jeste li proverili krvni pritisak?
• Ne.
• Jeste li proverili disanje?
• Ne.
• Dakle, moguće je da je pacijent još bio živ kada ste otpočeli
autopsiju?
• Nije moguće.
• Kako možete biti tako sigurni, doktore?
• Zato što je njegov mozak bio u tegli sa formalinom na mom stolu.
• Ali, zar nije moguće da je pacijent i pored toga ipak bio živ?
• Moguće je da je živ, i da se danas negde bavi advokaturom.
2. Bežanje sa časova
Bežati pre sedmog časa ili predčasa, pred raspustom ili praznicima, u
vreme kakve nevolje i svake srede i petka.
3. Traženje izgovora i pravdanje
Ne uzimaj često imena doktora svoga i vojnog odseka svoga. Izbegavaj
ispraćaje, svadbe i pogrebe često, i samo tako tvoja rubrika sa neopravdanim
ostaće čista i sa slavom govoriće se o prepodobnoj veštini tvojoj.
4. Prepisivanje
Ne pravi sebi puškice pregoleme, i nemoj se u njih potpuno uzdati, već
sedi pored trpeljivog i celomudrenog prijatelja svoga i moli ga svim srcem
i naročito prati pogled profesora svoga.
5. Upisivanje ocena i opravdanih časova
Falsifikuj samo u vreme kakve nevolje goleme i neka ti misao jasnija od
munje bude da možeš da zaglaviš zbog rukopisa svoga.
6. Provaljivanje
Provaljuj bližnjega svoga kao samog sebe, profesore svoje i tetkice
svoje, ali ne dozvoli da blagodareni glas tvoj nadvisi glasove drugova
tvojih.
7. Muvanje i žickanje
Muvaj profesore svoje za vaskoliko bolje ocene svoje i zgodne ortakinje (ortake)
svoje, jer tako je zapisano, i žickaj od prijatelja svojih, jer samo tako
ćeš
steći za burek naš nasušni.
, volim da slusam muziku (a ko ne voli)
, volim da izađem napolje i prošetam sa društvom
. To bi bile neke osnovne informacije o meni.................