Veče je, negde oko pola deset. Zvoni telefon. Javljam se. Zove me sedmogodišnja ćerkica mojih prijatelja.
Ej, - kaže, bez ikakvog uvoda. – Znaš šta se desilo? Ona glupava mama je htela da skuva nešto, a nema pojma i onda se zapalio šporet i cela kuhinja. Ja sam htela da pomognem, ali nisam znala kako. A onda su došli i vatrogasci i jedva su uspeli da ugase požar, ali to je dugo trajalo i svi su izgoreli. I mama i tata i deca, pa čak i mačka. Šta sad da radim?
Ma nije to nikakav problem, - kažem. – Jesi li ugasila igricu?
Nisam.
E super, ugasi je, ali kad te pita da li hoćeš da sačuvaš promene, kaži da nećeš. Sutra kad ponovo budeš igrala sve će biti po starom, kao da se ništa nije dogodilo. I ne puštaj mamu više da kuva...
Ah, da, zaboravih, instalirala sam im TheSims 2, neka se igraju ;)
