Prokletstwo...
PROKLETSTVO
Sunce je polako zalazilo iza obližnjeg brežuljka i pravilo dugacke sjenke po dvorištu. Roštilj je bio pravo dobar da nekažem da sam se i ja iznenadio. Sjedimo uz kafu pod starom trešnjom i gledamo Lorda i macu kako skupa leže i spavaju. Baš ih je fino bilo viditi. Hajde rece Alma šta je sad sa tom pricom o prokletstvu. Pogledam je , ma ko bi joj mogao šta odbiti a osim toga sam sam poceo pa je vrijeme i da joj to ispricam.
Majka od moje prabake je živila u Poljskoj u pogrnicnom podrucju. Takva su vremena bila da život u pogranicnom podrucju nije bio nimalo lak. Uvijek se ratovalo i uvijek je neko pobjedjivao a neko gubio na tim predjelima. Pobjednik je uvijek ostajao , popalio kuce od onih koji su se suprotstavljali , nametao poreze , i pljackao zimnicu. Nije dugo prošlo vremena i opet je bio rat i opet je neko pobijedio , palio , ubijao i pljackao. Svake se godine ponavljalo isto.
Majka od moje prabake , znaci moje cetvrto koljeno , zvala se Ana. Jedna jako dobra i poštena žena koja je vjerovala svima na rijec. Nikada u životu nije shvatila da nisu svi ljudi isti i da netreba svima vjerovati. Ana je razgovarala sa svojim bratom o tome kako je ovde nemoguce živiti i da treba nešto poduzeti. Protiv stalnih napada i ratova nije se moglo ništa napraviti osim pokupiti svoje stvari i otici odatle.
Dogovorili su se brat i sestra da ce sve prodati i kucu i zemlju i da ce jednostavno otici iz tih nemirnih opasnih krajeva. Ono što su mogli skupiti ljetine preko godine to je uvijek necija vojska odnosila tako da se pored napornog rada opet moralo provlaciti do sledece jeseni i gladovati. Ana je potpisala sve što je potrebno da on može kucu i zemlju prodati i ostavila da brat to sredi.
Nije prošlo dugo i on je stvarno uspio da proda sve. Ponijeli su samo garderobu i neke sitnice pa na put se dali. Došli su u Bosnu gdje je u to vrijeme bilo mirno i bez ratova. Pojeftino se moglo kupiti dosta zamlje tako da su mogli da žive od zemljoradnje i stocarstva. Napravili su svoju kucu i obradjivali zemlju skupa. Nije prošlo dugo a brat joj se oženio. Tada je pocela katastrofa za Anu. Ta ju je žena pratila u stopu i provocirala i podvaljivala. Kakav god da je problem bio za sve je bila kriva Ana i niko drugi. Kad ništa nije mogla prosipala je bilo šta po podu i zvala muža da vidi šta je Ana napravila. pakosna je bila da to nije bilo za opisati.
Cesto se dogadjalo da je spavala na štali u sijenu jer su je istjeravali iz kuce. Sada je i njen vlastiti brat bio protiv nje pa je poceo i on da je maltretira. Niko joj nije davao pravo da je i ona ucestvovala u tom sa svojim trudom i parama od prodaje. Ništa se nije moglo ni dokazati jer je vjerovala bratu i sve bez ikakvog potpisa dogovarala. Sve što je imala uložila je tu u to imanje , sve za novi pocetak bez rata. Poslije jedne vece svadje za koju neznam razlog brat i snaha su je izbacili iz kuce.
Bila je zima i snijeg do koljena kada su je izbacili naglavacke bez icega napolje. Nisu joj ni vlastiti kaput dali da se ogrne niti obucu na noge da navuce. Dolazila je još par puta da poprica sa bratom ali nije ništa vrijedilo. Dobijala je samo uvrede umjesto komada hljeba koji joj je tako trebao i nešto da ogrne da se zaštiti od zime. Noge su pucale od zime i krvarile tako da su se mnogi pakosni smijali jer su znali uvijek kada ona prodje ulicom i pravili neslane šale na taj racun. Ostajao je uvijek trag od krvi po snijegu.
Pošla je polako da obolijeva. Noge je zamotavala u krpe a kretati se morala stalno kada je previše zima da se nebi zaledila do ujutro. Ponekad joj je poneko udijelio komad starog hljeba i to je bilo sve. Kada zemlja nije bila smrznuta kopala je rukama po davno napuštenoj njivi da nadje mali krompir koji su zaboravili. Tada su brat i snaha razglasili da joj niko nesmije više ništa pružiti ili ce imati sa njima problema.
Tada su došli teški dani za Anu. Primijetila je da je polako snaga izdaje i da to nece preživiti. Pošla je još jednom zadnji put da pokuša par rijeci da razmijeni sa bratom , da ga urazumi bar malo , da je bar sasluša. Nije bilo razumjevanja opet. Poceli su da kamenje bacaju na nju da je otjeraju. Svaki puta kada je kamen udario po tijelu zabolilo je više u duši nego po tijelu. Tijelo i tako nije više osjecala od hladnoce a krv je oblila snijeg.
Okrenula se još jednom i proklela je tog svog brata i njegovu ženu. Zadnjom snagom se odvukla izvan domašaja kamenica. Više je niko nije vidio u selu , jednostavno je nestala. Kasnije su culi da se pješke vratila u Poljsku na zemlju svoga oca. Tamo je imala još rodbine koji su je našli i pošli njegovati. Nisu uspjeli da je spasu jer je odmah po dolasku iduci dan umrla. Uspjela je da se vrati na zemlju svoga oca sa koje je krenula i tu da umre.
Alma me je gledala krupnim ocima netrpcuci , pa zar ima takvih ljudi , rece dok su joj se oci zacaklile. Zar je moguce da vlastiti brat tako postupi. Znam da je to strašno ali eto dogodilo se, a prokletstvo se ostvarilo. Odmah iduce ljeto je bila tolika suša da ništa više nije normalno rodilo. Brat i snaha su pokupili što su uspjeli ali je najesen sve izgorilo u požaru. To je bilo dovoljno da ljudi koji su se smijali kada je Ana kamenovana sada pocnu vec da pricaju o prokletstvu. Svi ti lažni prijatelji su poceli da se sklanjaju od njih da nebi prokletstvo i njih zakacilo.
Nije prošlo dugo a žena mu se razbolila i umrla. Ostao je sam da se bori sa neimaštinom koja je polako dolazila. Imali su petero djece ali se niko o njima nije brinuo. Umro je sam samcat kako je i zaslužo a djeca su imanje rasparcala i prodala. Kažu da su tu zimu kada je umro našli krvave tragove u snijegu oko kuce pa su pošle da kruže price da je sestra došla po njega i odvelka ga sa sobom. Djeca koja su ostala iza njega nisu nikada imali srece u životu. Propili se , prokockali ili umirali sami. Prokletstvo je stizalo sve one koji nisu imali otvoreno srce.
Sunce je vec zašlo. Alma je šutila. Tužna prica znam , ali eto sada znaš zašto nevolim tužne price. Nevolim ih samo zato što je ovaj život pun takvih prica. Kada ugledam na televizoru film za koji znam da ce imati tužan kraj obicno ustajem i izlazim ili okrecem kanal. Neželim tužne price još i da tražim jer one ce nas naci uvijek kada netreba. Ovo sam ispricao samo zato što netreba da se zaboravi. Neke price nesmijemo nikada zaboraviti.
Ako ništa onda zato što su neki umrli da bi ih mi sada mogli ispricati.
A ako ikada ugledate krv na snijegu
Netrebate se bojati ako imate cisto srce
Owo narawno nije moja pricha...ali je tuzna...