sidro u našem životu je ljubav koju dajemo i primamo...nekada je to pogled , dodir, ili jednostavno riječ koja i kad sve bude brodolom drži nas na okupu sa sobom...divna i tako bolna...
Možda...
Pogled,kada si dovoljno blizu,
I misao,kada si dovoljno daleko.
Namera,kad' si dovoljno iskren,
I ljubav,kada svojim životom štitiš drugi.
Ljubav,koja će odisati toplinom zauvek.
Sebicnost, oholost, arogancija... u sredistu tvoje pjesme, i mozda samo srediste cjelokupnog nerazumijevanja zbog kojeg najcesce i pisemo pjesme, a opet, vjerujem da su sva tri samo posljedice, posljedice koje se rode iz sljepila osobe, kojoj tu pjesmu posvecujemo...
Spas... lijepo ga je vidjeti u necijim toplim rjecima, ali i ta njihova toplina, samo je nas dozivljaj. Spas je samo u nama, i samo od nas zavisi da li cemo pokusati da ga s nekim podijelimo...