???

23:54, 20/12/2006 Posted in Svakodnevna naklapanja 6komentara Link

Ovo mora da je znak umora… pogled mi je uprt u monitor ali krajickom oka vidim i vrata (i jos ponesto). A ko otvara vrata, pitam se? Trgoh se da pogledam i ustanovim da pocinjem da ludim. Vrata se ne pomjeraju a ja sam sama u kuci…

Onda osjetim i znam da me nesto tisti ali pokusavam se sjetiti sta. Pa Nova Godina! Do juce su me mucila pitanja tipa “Gdje, s’ kim” a sad me muce ona druga “KAKO”. Ovo je ono doba godine kad pozelim da opljackam neku banku ili mozda bolje, neku malu trgovinu (lakse je). Pa da znate, i mogla bih. Imam dosta drugova u “security-ju”, valjda bi i njima dobro doslo nesto malo profita od mog posla a da pritom previde provalu J.

 

Dakle, pitanje “Gdje i s’ kim” je rijeseno, “kako” – jos u fazi razrade plana… ali “u cemu i kakva”… e to je vec dilema!!! Danas zelim ovo, sutra ono… juce mi se svidjala crna boja a sad me ista gusi. Da pustim kosu ili da je vezem!? Cizme ili cipele!? Hlace ili haljinica!?

Boze mili, pa problem je taj docek. A zapravo izgovor za pijancenje i provod do jutra (ili duze). Nije to noc za setkanje po pisti… ko ce uopste primjetiti moju kosu!? Ili ce mu biti vazno sto nosim crne a ne bjele ili koje vec hlace… ili suknju… ili haljinu? Toliko priprema da bih se pojavila tamo u punom sjaju u devet, deset sati a vec za dva sata se sva sminka istopi i to sam opet ja… ovakva kakva sam veceras i kakva cu sutra biti… ono sto je unutra, ne moze sakriti ni promjeniti ni sminka svjetskih sminkera.

Ali eto… zensko sam… valjda to tako treba,  jednostavno MORAM da se nerviram oko sitnica.

KISA

15:17, 18/12/2006 Posted in Svakodnevna naklapanja 5komentara Link

Neki je ne vole... ni ja je ne volim uvijek...

Ali danas mi prija... kad napisem ovo skuhacu sebi solju kafe, pusticu muziku koju volim... mozda cu i NJEMU napisati neki stih...

 

Onda cu sjesti pored prozora, posmatrati kapi kise i pozeljeti da svaka od njih ispere tragove njegovog postojanja u mom zivotu. A znacu da ista ta kisa miluje i njega... i to ce biti dovoljno da se misao o njemu i nasoj ljubavi samo ucvrsti u mom srcu. Ta misao ne prestaje vec dugo vremena... nece nestati ni sa jednom kisom...

 

A ovaj post nije trebao biti o njemu... ni jedna jedina rijec... htjela sam pisati o ovom kisnom danu... danu koji je poceo sa njim...

 

Nazovi me,

da si jos dobro to mi javi

Moje fobije u ljubavi...

22:44, 17/12/2006 Posted in Svakodnevna naklapanja 11komentara Link

Cudno je to moje razmisljanje. Znam ja to.

 

Nakon preduge veze imam fobiju od iste. Ne plasim se vezivanja vec se bojim onoga: "Cetiri godine smo zajedno". Pa cemu vodi ta ljubav. Valjda je logicno da vodi u brak ali ako sam spremna provesti zivot pored nekoga onda necu cekati da godine prodju da bih to ucinila.

Ne, zaista ne zelim dugu vezu.

 

Onda momci... nakon (prethodno pomenute) veze sa momkom koji je sedam godina stariji od mene, ja se plasim starijih momaka. Mozda je to objasnjenje zasto automatski biram one koji su cak i mladji od mene iako unaprijed ne znam koliko imaju godina. Ne suvise mladji, godinu, dve ali opet su mladji.

Jednostavno me odbija ona zrelost koja se ocitava na njegovom licu... kad vidim da nema svjezine, nema elana...

I strah me upravo te zrelosti i iskustva koje sad ima potrebu da se smiri i zatvori u kucu bez potrebe za drustvenim zivotom...

 

A znam da je ono sto trazim zapravo prepuno kontradiktornosti. Zelim stabilnu vezu, punu obostranog razumjevanja i ljubavi. Ne zelim da ta veza traje vise od godinu dana. A nemam namjeru niti zelju da se udajem sa nepune 24 godine. Tako da od toga nema nista

 

Zelim momka koji nije stariji od mene vise od dvije godine ali onog koji nece biti nezreo klinac i neizivljen, kome nije stalo samo do dokazivanja vec ce zeljeti isto sto i ja.

 

I dok pronadjem ono sto trazim... proci ce vrijeme...

Ludosti...

15:05, 14/12/2006 Posted in Svakodnevna naklapanja 3komentara Link

Zasto ja imam stalnu potrebu da nesto piskaram… bilo sta, i gluposti ako treba (kad nista drugo ne pada na pamet)!?

Pa tako mi pade na pamet moja odluka s pocetka skolovanja, da jednog dana upisem Pravni fakultet i budem (dobar) advokat… Pitam se samo ko u osnovnoj skoli razmislja o fakultetu ali to je sad vec druga tema. I tako sam ja imala zacrtan cilj.

Vremenom sam osjetila potrebu za neprestanim pisanjem (koja, kao sto rekoh, jos uvijek traje) pa sam razmisljala i o Zurnalistici (to je vec bilo u realno vrijeme, srednja skola). Medjutim, kako se blizio “najduzi raspust” ja sam odlucila da iskoristim svaki moguci dan istog pa sam se izmedju dva puta odlucila za onaj bez prepreka. Lakse mi je bilo nabubati nekoliko istorijskih cinjenica, ponoviti Srpski i bez problema upisati Pravni fakultet (ruku na srce, nije tesko biti jedan od 500) nego okusati srecu i postati jedan od 30 studenata na odsjeku gdje godisnje konkurise 300. Iz tog razloga (zapravo iz lijenosti) ja sam ovde gdje jesam.

I sad sebe korim (ma uvijek sam) zasto nisam bar pokusala. Pa i da sam pala na prijemnom, imala sam priliku da u avgustu ponovo pokusam na Pravu. Ali ne… ja sam zeljela da iskoristim ljeto samo za zezanje…

Ne kajem se (volim ja i pravo) ali negdje u podsvjesti uvijek ostaje ona neostvarena zelja koja kopka i opominje…

Ljepotica koja nije lijepa

15:59, 11/12/2006 Posted in Svakodnevna naklapanja 5komentara Link

Nekidan, na fakultetu, u nedostatku interesovanja za sadrzaj price 'dragog' mi profesora, uzela sam sebi za pravo da posmatram svoje kolege. I shvatila sam koliko razlicitih ljudi mozemo sresti na jednom mjestu. S obzirom da studiram na fakultetu gdje predavanja (u praksi a ne po pravilniku) nisu obavezna a jedna godina broji vise od stotinu studenata, vecinu njih ne poznajem licno pa sam imala priliku objektivno sagledati situaciju.

 

Na osnovu svega toga donijela sam zakljucak da, ma koliko bili razliciti (po boji kose, po stilu oblacenja, po ljepoti, po urednosti...), zapravo se razlikujemo samo po jednom kriterijumu. Nacin na koji se smijemo (ili ne smijemo).

 

Posmatrala sam djevojku koja je izuzetno lijepa. Pored nje je sjedila druga, (mnogo, mnogo) manje lijepa. I sad, posto ne mogu na osnovu izgleda reci koju od njih dvije bih izabrala za prijateljicu (jer za prijateljstvo izgled zaista nije presudan), pokusala sam se staviti u ulogu muskarca.

Da sam muskarac, prije bih za djevojku izabrala ovu manje lijepu. Jer djevojka koja je prelijepa, nijednom se nije nasmijala za svo vrijeme otkad je znam (iz vidjenja). Ona jeste lijepa ali cini mi se kao da u njenoj pojavi nema nista sto bi muskarca moglo zaintrigirati. Ona hladna ravnodusnost, mogla bih cak reci i arogantnost, jednostavno odbija ljude. I sama njena ljepota je suvise hladna da bi mogla ugrijati necije srce.

Dok ova druga... ne skida osmjeh sa lica i to je cini privlacnom. Ona jednostavno ima nesto u sebi. Dok razgovara, ona umije da zainteresuje sagovornika nacinom na koji prica, da ga privoli da ostane u njenom drustvu...

 

Na kraju sam (po ko zna koji put) zakljucila da ljepota stvarno nije vazna u izboru partnera. Vazno je ono nesto sto osoba nosi u sebi, ono sto nosi u pogledu a sto nas tjera da je i dalje upoznajemo.

 

P.S. Ne bih voljela da ovo shvatite kao tracanje vec jednostavno jedan primjer izuzetne ljepote koja ne privlaci i jednostavnosti koja osvaja jer takve primjere i vi mozete vrlo lako naci u svom okruzenju