| ||
NJEGOVOJ DJEVOJCI...Odvedi ga, djevojko crne kose on voli ruke sto zagrljaj nose on voli dugu, crnu kosu a moja je plava bila.
Odvedi ga, djevojko ociju tamnih nek' tvoj pogled uzdah mu izmami moje su oci svjetle bile i njemu nekada toliko mile...
Odvedi ga, djevojko i samo se smjesi ne daj mu da s tobom k'o sa mnom pogrijesi al zauvjek nek' pamti ovaj osmjeh moj i onda kad bude i pred Bogom tvoj.
Odvedi ga, djevojko, iz naseg grada nek' u moru potone i zadnja mi nada, i pusti ga da sanja sve snove svoje voljeti te nece stavis li mu okove.
Odvedi ga u noc i izbrisi mu proslost da sunce ne potamni, da ne srusi se most sto ka tebi vodi od njegovog srca sto nekada davno za mene je kuca'
Odvedi ga u novi zivot bez mene, ne dozvoli pjesmi da sjecanja pokrene zagrli ga samo kad tuzno te gleda, kad ja ne mogu da utjehu mu dam.
Odvedi ga i razumi sve hirove djecaka, i kad najvise si slaba moras biti jaka jer njegovo carstvo ranjivo i krhko ne moze k'o ja razumjeti svako.
Odvedi moju ljubav od mog srca daleko i reci mu da nikad nista nije rek'o slazi moje oci da on sad tebe voli i da njega nista zbog mene ne boli...
23. maj 2006 Jednom djecaku...Otkud ja tu!? U toj sobi, pogleda uprtog kroz prozor na krovu... plavi venecijaner... plava plafonjerka... Onda ulazis ti i nestaje one nelagodnosti... nije mi vise strana ta soba... Ljubis me... gledam te u oci, pokusavam pronaci ono nesto sto nas veze... ne mogu... znam gdje mi je srce. Lezim ti na grudima, mazis mi lice... pokazujes mi svoje crteze, pokazujes slike... priznajes da pises dnevnik... pricas o nocima kad se popnes na krov i posmatras grad... Spominjes nju, jedinu u koju si nekada davno bio zaljubljen... pricas o sebi... Pitas me za njega... a ja cutim, ne zelim buditi uspomene...
Vrijeme je da krenem... silazis sa mnom, ispratices me... Govorim ti da se vratis, slabo si obucen... a ti nastavljas dalje sa mnom... "Mogu li makar do drveta?" Smijem se... tako si simpatican i sladak... a znam da sa tobom nista nemam... znam da smo se sreli u pogresno vrijeme i da nas djele mnoge stvari...
I rastajemo se sa poljupcem i tvojim uvjerljivim: "Bilo mi je prelijepo s tobom. Cucemo se" Znam da jeste i znam da hocemo. I ne treba mi nista vise od toga. Uostalom sama sam ti to trazila, sama sam zahtjevala ovakvu vezu.
Ali sta ako se zaljubim pa pozelim nesto vise!? Onaj koji misli samo na sebe...Sve su bile visoke i crnokose... i sve su sluzile potrebama, s' vremena na vrijeme. Grijale postelju do sledece strasne noci...
A samo je jedna grijala srce. Samo ona kojoj je iscupao njeno, vjerujuci da ce ga zauvjek grijati toplina ljubavi djevojcice prosjecnog rasta i zlatnih pramenova. One koja je iskreno voljela.
Kasno je shvatio da slomljeno srce nije u stanju da voli... Ljubavi moja...Zaustavljam ove suze koje se skupljaju u uglovima mojih ociju. Pokusavam zagrliti sve one dane koje mi buducnost nosi i okrenuti ledja svemu sto je iza mene. Ono sto je proslo - proslo je i cemu se osvrtati... pomozi mi u tome i sakrij tu sjenu u svom pogledu. Melodija drage pjesme ce uvijek pronaci svoj put do mog srca. I uvijek ce boljeti... jasno je, to ne mogu promjeniti. I poneki miris koji ozivljava uspomene spakovane na dnu srca... cini se da ih nisam dobro sakrila. Sjeticu te se za deset, za petnaest, dvadeset godina... sjeticu se jedne ljubavi iz mladosti, jednog predivnog osjecaja koji se samo jednom radja. I ne umire!!! Znam da ce poslije tebe doci drugi. Dolazili su, prolazili... zeljeli su ostati ali nisam ih zeljela zadrzati u odajama svog srca. Svako novo lice mi probudi nadu ali ubrzo shvatim da su svi lazni... samo si ti stvaran i samo ti postojis u mom srcu. U zivotu su postojali i postojace drugi. Svjesna sam da moram nastaviti dalje ali nikada necu umijeti da se predam onim istim zarom kojim sam se tebi predala. I voljecu druge ali ne kao tebe... onako cisto i nevino, naivno i uzviseno... Ako sam ikada...Ako sam ikada rekla da ne volim, to tuga je setala odajom mog sna i srce na pola puta da se slomi a istinu znala sam samo ja.
Ako sam ikada srece se odrekla to strah u meni razum mi muti i sve sto jesam il' nisam rekla, i dalje cu o tebi samo da cutim
Ako sam suzu sakrila od ljudi da ocaj na licu prodje za tren i dok me jutro u samoci budi ti si odavno njen
Ako ti moj pogled ne govori sve, zaboravi ljubav, idi kod nje a sreca moja vratice se sama kad ja zaboravim pricu o nama
11.05.2006. Bjeg od stvarnosti...Dobro se sjecam prve pjesme koju sam napisala... doduse, ne sjecam se samog teskta ali povod je bila neka skolska proslava... poslije toga, doslo je do prvih zaljubljivanja, prvih ljubavnih pisama... prvih pravih pjesama... Nasmijem se sad kad citam ono sto sam prije deset godina pisala... kako su to bile jednostavne, obicne rijeci... izraz osjecanja... Najlakse mi se "isprazniti" kroz pisanu rijec... znam da problemi na taj nacin nece nestati ali meni ce svakako biti lakse... mogu odmah nakon toga i pocijepati papir, zapaliti vatru tim osjecajima koje sam iznijela ali ne radim to... cuvam sve sto zapisem jer znam da cu jednog dana nesto nauciti iz toga...
Ovo su trenuci od stvarnosti kad bjezim, da istinu o bolu pretocim u srecu, da pored tebe necu da budim se, ni lezim da nikad nista sa tobom vise imati necu.
Ovo je moj san, kad sretna sam i sama, kad tebe nema, k'o da nikad ni bilo te nije, mozda je neko izmislio tu pricu o nama a od mene je nije uspio da skrije.
Ovo su moje zelje, da nema te u meni da cisto mi je srce i dusa mi prazna da laz je da nekad i mi smo se voljeli a sjecanje je najveca i najteza kazna.
Ovo je samo moje, ne diraj moj svjet da sama budem, nije mi prvi put, ne diraj u bol od srca mi otet idi od mene, bilo kud.
Ovo je moj kraj, ljubav sam potrosila nista vise nemam kome ja da dam, za druge sam davno srce zatvorila i samo jos zelim da odsanjam svoj san.
20.03.2006. |
O meni
Home
Poslednje napisanoZelja...Bez Naslova ??? NJEGOVOJ DJEVOJCI... KISA Moje fobije u ljubavi... Jednom djecaku... Onaj koji misli samo na sebe... Kategorije postovaPoezija i prozaSvakodnevna naklapanja PrijateljiDunjaWolfie AnaM novaja vanessa ledena branko9 Linkovi
Blog Hosting
|
|