opet

kao i uvek opet koracam nasom ulicom
dignute glave prolazim kroz tvoje snove,
zar moram reci da volela sam te davno,
davno pre dvadeset punih god.

neznam gde si i nije me briga,
ja sad samo pisem pesme o tom vremenu.
bilo je lepo biti student i voleti tebe,svrsenog medicinara
koji je upravo upisao magistraturu.

secas li se kako sam tada posle onog majskog koncerta na
 "trgu republike "dosla tebi mokra do gole koze,
kako je samo padala kise negde posle ponoci..
ja znam da je bilo divno hodati do tebe po toj toploj ,majskoj kisi.
sledece god si vec magistrirao.
i od tada te vise nemam.
nikad vise...
nemoj citati ovo jer znam da ces reci:
"o,daaa ,znam nisi htela da se udas za mene,
zato me nemas vise"
ma nisam ti tako rekla ,rekla sam samo da nemogu,
da mi je sve to malo prerano....
da sam samo znala kao cu posle plakati onim istim putem
kad sam ti dolazila sonog "naseg Trga Republike"
pa onda precicom preko Tasa....
ma znas da sam samo znala,nebih ti rekla da je prerano..
pala bih ti u zagrljaj i plakala od srece,ali sad je duso moja prekasno!
i mi vise nemamo nasu ljubav,neke druge ruke su oko tvog vrata,
a ja zamisli cekam da se zaljubim i da opet nekog zavolim.
ali ne kao tebe,ne ne, tako vise ne.
to je bilo samo jedno!
samo jednom sam dozivela da mi neko potpuno sludjen i razocaran kaze:
"znas ,voleo bih da postoji gumica kojom bih te mogao izbrisati iz moje glave i moje duse,ali nepostoji...
i to me tako zabolelo i sad me boli sto si to rekao.
mislim da si ti tu gumicu vec odavno pronasao,mislim..hocu reci nadam se.
eh,sto li se ja sad tebe setih??
ko zna ?mozda nekad i ti pomislis na mene i na nase studentske dane.
mozda te ipak negde sretnem,mozda budes jos jednom stajao na drugoj strani ulice cekajuci da se upali zeleno,kakva slucajnost a ja sam upravo mislila kako bi bilo da te sretnem,opet misleci da je nemoguce kad si ti 500km daleko........
ali ti si tad stajao preko puta mene,i cekao da ja predjem tu ulicu i tebi dodjem u susret..
znam da bilo je grozno,nisam pricala nista,ti si nesto pricao,znam da si rekao :"uh kako mnogo pricas,kad ces prestati"?
neznam dali si video kako mi se ruke tresu ispod stola u maloj kafeteriji na "Visoj ekonomskoj skoli"
to je bila zadnja kafa koju si mi platio.
zadnja koju smo zajedno pili,a ti me nisi drzao za ruku...
nisam to zaboravila,verovatno zato sto sam bila uzasno nesrecna.
i znam da sam te volela jos dugo ,i bila sam dugo sama.
svi drugi su bili jako ruzni i dosadni,i nikako nisam shvatala sta hoce od mene.....
nisam znala...
neznam da li si mi oprostio tu ljubav?
ja sebi nisam jos,jer mislim da je sad sve ovo samo kazna.
ako mozes oprosti mi ,mozda mi nekad bolje krene.
ti znas da ti zelim sve nabolje!
nadam se da ti ipak sad negde lepo spavas ,uljuskan u postelju ljubavi vecne.?
nadam se moj bivsi dragi!

Objavio/la mia, 12.5.2008 u 23:32 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara ( 0 ) | Pošalji komentar

Komentari:

[ Prethodna strana ] [ Strana 2 od 9 ] [ Sledeća strana ]