Pogledaj me
Kroz suncane naocari
Nasmej se
Ocima koje se kriju
Zagrli me
Kao veliki decak
I budi moj put.
Put kojim zajedno
Koracamo
Kao ljubavnici.
Zelim da osetim
Tvoju toplinu.
Pogledaj me
Kroz suncane naocari
Nasmej se
Ocima koje se kriju
Zagrli me
Kao veliki decak
I budi moj put.
Put kojim zajedno
Koracamo
Kao ljubavnici.
Zelim da osetim
Tvoju toplinu.
Ja te grli,
Mazim te.
Smejes se
Slatko.
Ljubim te dugo,
Za sve pare!
Sanjam.
Sanjas?
Ja sam tvoja,
Ma gde bila
Ma s kim bila
Ma gde otisla.
Ja sam tvoja-
Uzmi me!
Ih, kad bi me cuo!
Da li su
Me lagali?
Pa ako su
Meni su!
Da li su me
Voleli?
Pa ako su-
Mene su!
Da li su me
Ostavljali-
Zasto su?
Zato sto
Zivim u oblacima.
Boje se visine.
Dosao je jedan glas.
Kao spas.
Jedan broj,
Kao jednosmerna ulica.
Zato sto ovoga puta
Hocu da budem
Ja-zaista ja.
Da kada pozelim
Mogu da te zovem.
Da ti cujem glas.
Da cutimo zajedno,
A da se cujemo.
Eto zato.
“Lasciate ogni speranza voi che entrate dentro” Dante Alighieri Divina Comedia
“Ostavite svaku nadu vi koji ulazite” Dante Aligijeri Božanstvena komedija
Možete da ostavite onu nadu da ste već sve videli od Italije, jer ste obišli Rim, Veneciju, Milano, San Marino, Sienu..ali nije tako.
Fjorentinci ili ti italijani koji žive u Firenci za sebe kažu da nisu italijani već “fiorentini” jer su oni drugačiji, jer im je grad drugačiji od ostale Italije, jer im je i jezik kojim govore drugačiji..a zapravo je italijanski- zvanični, pravi i gramatički nastao u Firenci!
Tvorac italijanskog jezika je Dante Aligijeri, koji je rođen u Firenci. Može se, nedaleko od Duoma , posetiti njegova kuća.
Samo jedna u nizu značajnih tački ovoga grada koje možete obići.
Iako je veličina grada Firenze neznatna, mala, u odnosu na metropole tipa Rima i Milana, nije vam dovoljan jedan dan.. a ni dva… a ni tri..da je obiđete.
Ipak, ukoliko vam se ukaže prilika NIKAKO NE PROPUŠTAJTE!
Ako vas autobus dovede do stanice, vrlo lako ćete se snaći. Od pizze Stazione samo pravo ulicom via Panzani, desno bi ste naišli na crkvu Santa Maria Novella ,a još malo pravo nailazite na trg San Giovanni, tj DUOMO
Dan Svetog Ivana, Jovana ili kako već hoćete San Giovannia je 24.06. Tada je velika proslava u Firenci.
Organizuje se veliki vatromet sa Piazzale Michelangelo/ gde je još jedna kopija Davida /. Vatromet se odražava u reci Arno, koja prolazi kroz Firencu, svi se skupe duž ulice Lungarno, prodavnice naravno rade celu noć, kao i lokalni kafići i taverne. Svuda mirisi skijaćate/schiacciata fjorerntinski slani tanki hlebić, vrlo ukusan sa različitim aromama ruzmarina, maslina, belog luka../i brusketa/ bruschetta- prepečen hleb sa komadicima svezeg paradaize/, vina / Chanti..zvuči poznato?/, pečenog svinjskog mesa / specijalitet im je rolovano prase sa začinima ruzmarin, bosiljak, biber../.
Naravno, bilo bi neverovatno da neprobate čuveni italijanski sladoled svih mogućih vrsti voća koje vam padnu na pamet… a imate ga na svakom ćošku!
Nego, da se vratimo u centar. Od DUOMA, pravo ulicom Calzaioli / sve je pešačka zona!/nailazite na piazza Signoria, do Palate Vecchio , galerije Uffici, do bronzane divlje svinje/ kod koje za sreću u novcu, ubacite novcic na jezik i ako upadne u donje rešetke..biće para!/, pa sve do Ponte Vecchia.
Predivnog starog mosta koji je zaštitni simbol grada muzeja Firence!
Na mostu nalazi se više zlatara, juvelirnica. samo pazite u Italiji je uglavnom 18 karatno zlato, a ne 24!
Prelaskom mosta , dolazite do trga Pitti i istoimene palate i ulaza u park Boboli.
Sve ovo morate obići peške, ali je tako i najbolje. Tako ćete najbolje upoznati grad, osetiti njegove mirise, ljude, boje zgrada, melodiju jezika..
Ukoliko imate sreće, da je lepo vreme, možete produžiti i stepenicama popeti se do , nazovimo vidikovca, ili piazzale Michelangelo, na vrhu brda, gde se pruža predivan, ali zaista kao na razglednici , pogled na ceo naranđasti toskanski glavni grad!
Ne propustite da se slikate bar sa jednim Michelangelovim Davidom!Ima ih tri.Original je dakle u muzeju na Trgu San Marco. Jedna kopija na piazzi Signoria e jedan na piazzali Michelangelo.
I za kraj …ukoliko vas put nanese da baš nedeljom ostanete u Firenci, preporučujem vam šaroliku i veoma interesantnu pijacu duž reke Arno , kod parka Cascine.Možete kupiti suvenir, neki povoljan odevni predmet, na primer maramu ili divne kožne rukavice, ili probati parče pravog italijanskog parmezana.
Arrivederci!
Otići negde. U prirodu.
Slušati kako teče potok hladne bistre vode.
Naći mir.
Odmarati oči zelenilom.
I dušu lepotom.
Od Požege, na 6-7 kilometara ka Užicu, prvo selo Uzici, nakon par metara- tu se nalazi Zlakusa , selo koje krije tajnu.A ja ću vam je odati!
Tajna je u lepoti.Prirodnoj!
Nevidljiva sa puta i za malo koga poznata Potpećka pećina!
Na nezgodnom putu koji vas vodi duž pruge ( Beograd-Bar) uskom polu-asfaltiranom stazom ulazi se u selo Zlakuse. Poznato je po grnčariji.
Zanat, malih VELIKIH ljudi, koji svojim rukama i maštom prave raznorazne predmete od zemlje. Pekači, ćupovi, činije, ali i figurice, lampe, bokali, ovali…pa i male kape šajkače u vidu činija(!) delo su stanovnika ovog sela u podnožiju pećine.
Kažu, običaj je da domaćica sprema hranu u zemljanom sudu, kako bi porodica bila jaka, plodna i zdrava,kao zemlja! A o ukusu, i da ne govorim..mmm
Prolaskom kroz malo selo, stiče se utisak radnog, vrednog i poštenog naroda. Vrata kuća su otvorena, bašte prepune cveća, pašnjaci pokošeni..ili je za slikanje?
Zapita se čovek , jel u Srbiji?
A onda, još jedno iznenađenje! Stare seoske kuće, pretvorene u restorane ( oko 3-4) u sasvim istom prirodnom duhu, očuvanja srpske narodne tradicije, drveta i ognjišta!
Ali, ne nekako nametnuto kao na Kopaoniku, Zlatiboru, Tari…ovde sasvim prirodno.
Prirodne su i pastrmke koje plivaju rukavcima obližnjih potoka, organizovane za mrest, život, slikanje ..ali i odličan obrok!
Sveže, po pristupačnim cenama,u prelepom ambijentu mira, svetlosti prirode i čistog planinskog vazduha provedite bar jedan dan polako , umereno, ljudski.
Ne kaže se uzalud ” ko sporo ide daleko stigne”.
Kao da je vreme stalo..prvo na jedan pozitivan način, odmora i zadovoljstva, ali onda i na onaj drugi, koji me podseti da je ovo ipak ova Srbija, neorganizovana, divlja..
Naime, najznačajniji speleološko nalazište jugozapadne Srbije, Potpečka pećina u sred avgusta meseca ( a tako je već više od godinu dana!) je zatvorena !
Iako, stoji oznaka , karta, obilazak vodičem, čak i cena, ne radi.
Piše da istražena dužina iznosi 55metara, površine 3562 m2! Da se ukupna dužina ceni od oko 10 kilometara!
Samo je ulazni portal visok 50 metara!
Može se popeti stepenicama do samog ulaza i napraviti par fotografija.
Ohladiti se u prirodnom hladu vlažnih pećinskih stena.
Pogledati zelenilo u nijansama kakve samo priroda stvara , kao nijedna četkica slikarska, osetiti slobodu, ali i razočarenje kao ja, jer su mi i ova vrata ( pećine ) , kao i mnoga u ovoj zemlji, mojoj zemlji, zatvorena!
Pitali smo meštane za razlog, kažu ne mogu opštine da se dogovore.
Štogod to značilo!!!
Nadam se da će ova moja priča probuditi nečije srce, i doprineti da se stvari uskoro promene.
Do tada, natočite u čašu hladnu vodu sa izvora i poslužite se slatkom od malina, jer ko zna …da li će i njih biti sledeće godine!
U vodicu THE BEST IN DUBROVNIK RIVIERA citirana je Maria Edgeworth recima ”If we take care of the moment…the years will take care of themselves” ili ukoliko brinemo o momentima…godine ce se same pobrinuti za njih.
Godine jesu mnogo ucinile , nazalost, velikom pauzom neodlaska na to isto jadransko more.I mislila sam, sta reci sto jos nije receno, a ne biti jugonostalgicar, ne velicati jedinstveno plavetnilo samo jednog takvog neponovljivog mora?
A onda, po povratku sa krstarenja Elafitskim osrtvima, ili otocima, pomislila sam kako bi mi bilo zao da sa vama ne podelim svoju impresiju, i mozda nekog, ko vec nije, ili nekog ko mnogo puta vec jeste posetio ta ostrva , podstaknem na avanturu zvanu krstarenje ili podsetim neke na zaboravljene divlje plaze lipog plavog Jadrana!
Skup Elafitskih ili Jelenskih ostrva , cini osam ostrva i pet manjih –Daksa, Kolocep, Sv.Andrija, Lopud, Ruda, Sipan,Misjak,Jakljan,Kosmec,Golec,Crkvine, Tajan i Olipa.
I dobise ime jelenska, jer su, kao raskosno razgranati rogovi jelena, rasuli svoje hridi i uvale po dubrovackoj rivijeri.
Interesantno je, da su od trinaest, kao trinaest apostola, samo tri naseljena, kao sveto bozje trojstvo –Kolocep, Lopud i Sipan.
Pomisli covek, pa to je tu, samo sat, dva, brodom od Dubrovnika.Ocekujete da je preplavljeno turistima, fast food hranom, suncobranima i internet kafeima…a onda vas prijatno iznenadi netaknuta priroda.
Zelenilo sa gustom sumom stogodisnjih borova, ono ccccc iz dubokog hlada, male porodicne konobe sa kockastim stolovima, mreze rasute po rivi, tek pridoslih ribara sa pucine mora…Iznenadi vas sporost koju ste zaboravili, pomorandze i limunovi koji se zute u bastama starih , kamenih kuca, neki mirisi koji vas vracaju u detinjstvo…
Dok je Kolocep podeljen na dva naseljena mestasca, Donje i Gornje Celo, Lopud je poput potkovice smesten na peskovitim plazama okruzenim bujnom mediteranskom vegetacijom, dotle je Sipan , takozvano zlatno ostrvo, najveci , i najbrojniji crkvicama,manstirima, letnikovcima, ima dva veca mestasca Sipansku luku i Sudjuradj.
Kako se samo priroda lepo poigrala pa je najlepse boje prirode bas ovde kanula, plavo , nestvarno plavo more, te zeleni , onako sveze zeleni borovi i masline, ona divlje crvena boja prkosa i strasti na ogromnim lijaderima i neka cudno vatrena ciklama ili intenzivno roze, precvalih bugevilija….A vino je boje rubina, nekako mirise na ruzmarin i svez nar, sa ukusom…ljubavi.
Ne moram vam preporucivati imena konoba , jer cete ih sami naci, dala sam vam putokaz u opisu. Ne moram vam reci ni da , nakon posete ovih ostrva, imate utisak kao da niste na par sati bili budni, vec da ste sanjali. Ne moram vam reci, ali cu vam ipak reci, da cu se sigurno , ponovo vratiti, jednom.
I po odlasku, ponesite samo uspomene i puuuno fotografija, jer od suvenira na ovim ostrvima mozete kupiti samo rucnu radinost zena u crnom ili buteljku domaceg vina ili flasicu maslinovog ulja.
Samo jedno ne zaboravite, ni vino ni maslinovo ulje, tamo gde ga ponesete nece imati onaj isti ukus, kao onda kada ste ih probali .
Masem sa palube, onako u prazno sto bi rekli, a onda primetim da mi sa rive, svi otpozdravljaju ……i setih se one pesme…
“tri palme na otoku srece
gde oblaci kruze svu noc,
gde ladja za ladjom se krece
i skoro u luku ce doc`.
Tri tajne, tri palme, tri sjene
nas raj nase nebo nas dom
i caroban lik mlade zene
u srcu sacuvo sam svom…»Divno! Sjajno preneta atmosfera!