Kad ljubavi plamen počne da gasne,
kad refleksi života počnu da kasne,
tada ću možda reći pred svima
da jedino je srce tebe htelo da ima.
Jedino, možda, opet i tada,
će početi da umire i poslednja nada,
da je život ovaj težak, surov i opak,
od kad učinih taj pogrešan korak.
Prećutah par reči od srca, da jedino je
htelo za našu ljubav da kuca.
Sudbina me zato proklela za život ceo,
pogreših jednom, sad znam da nisam smeo,
znam da znaš da tako to nisam ni hteo.
Poverovah u njihove prazne priče i reči,
tog trena bujica bola u meni se slila,
kad su mi rekli, da me ti više ne voliš mila.
U pogledu tvome iskru ljubavi još vidim,
postupaka svojih sada se stidim.
Pa makar i oprostiti mi nikada nećeš,
razumem zašto pogled svoj sada skrećeš.
Molim te nemoj, pogled da skreneš sada,
ne želim da nestane i poslednja nada.
Hteli su ovu napaćenu dušu da mi uzmu,
čak i da hoće, više to ne mogu,
sve što sad imam može da pripadne samo
tebi voljena il' Bogu.
|
23:20, 17/10/2006
zlobnici vole da pokvare tudju srecu, a ona...
ona ce razumeti, ako joj kazes svoju istinu i svoja osecanja...