...je reč kojom možemo nazvati ulaz, onda, kada napolje izadje suviše ludaka, koji svojim četkama i uvrnutim bojama, žele da ti našaraju svoje lažno nebo, u obliku ludila koje je previše čamilo zaključano, pojelo i zadnju svoju kreativnu ideju, te očajnički želi da kreira, makar jedino čega se još seća: haos.
Sinoć sam sanjao da sam alkoholičar, koji je razbio zadnju flašu alkohola, kojeg je upio beton. Probudio sam se na patosu sa peskom u ustima, otišao do lavaboa da isperem usta i sišao u podrum tražeći svoju senku.
Zato i tražim prvo senku, svaki put kad krećem sa novim radnim danom. Ako je ima, onda sam tu. Ne valja da je nema i da je tražim po podrumima, mada znam i u mraku da je pronađem. Samo se pitam, da li je nužno ići u podrum po nešto drugo osim alkohola koji je odležao u buretu duže vreme.
22:15, 21/2/2008 Poslao Anoniman
huh! baš sam se pronašao u tekstu. samo umesto haosa ja se sećam sunca. kako god.
Teško je razumeti potrebu za mirom, na jednom mestu kao što je Balkan, gde je sunce uglavnom sijalo na crvenom nebu. Vreme je dobar učitelj, dakle mladi imaju sve uslove za školovanje. Ako se neko i seća sunca koje je obasjavalo plavo nebo, taj neko je već stari mudrac, koji je odavno shvatio suštinu i povukao se u svoj mir.