Aleksandar Dickov - Stihovi bez rime | |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
23/1/2008Rasprodaja - do 10 postoŠetao sam kaljavim novosadskim bulevarom, prepunim ludaka koji su mi sekli pogled i razvlačili ga na sve strane po prljavoj ulici. Cigareta mi se zalepila za usnu. Cimnuo sam je, skinuo sa filtera parče svoje drombulje i polizao jezikom krv. Neki tip koji je sedeo u blatu, rekao mi je da će mi bog pomoći ako mu dam dinar. Dao sam mu dvadeset dinara i oprezno nastavio da gacam po blatu, očekivajući dvadeset naoštrenih bogova iza prvok ćoška, spremnih da mi pomognu. Jedna gospođa je vrisnula ugledavši me na pešačkom prelazu, nakojem sam čekao da se upali zeleni čovečuljak. Izvadila je maramicu iz torbe i pričajući o razbijenim ustima. Klimnuo sam glavom u znak zahvalnosti i uprljao njenu maramicu krvlju. Bilo mi je truba da joj vratim maramicu umazanu krvlju, pa sam je tutnuo u džep. Gledao sam ludake preko puta koji su čekali da se upali zeleni čovečuljak iznad moje glave. Iznad njihove glave se baš pojavio jedan takav. "Mali zeleni kuronja..." na zaprepašćenje gospođe, primetih kako su klinci ogrebali malo crne farbe sa semafora, tako da od njega napraviše potentnog čovečuljka. Neki ludak od preko je pljunuo šlajmaru u blato, dok smo se mimoilazili u blatu išpartanom na štrafte. Učinilo mi se da je šlajmara dva puta napravila žabicu. Nisam se ni malo čudio razdraganoj šlajmari. Rešio sam da ne razmišljam mnogo o njoj. Ludaci su nailazili u sve većem i većem broju, njihov pribor za sečenje mojih pogleda je bio nemilosrdan. Bilo mi je neprijatno. Razmišljao sam o tim ludacima, gledajući im nameštena lica, obojene ruke i skrivenu golotinju. Niko od njih nije obraćao pažnju na mene, ali ipak sam imao utisak da stojim na centru igrališta ogromnog stadiona, prepunog ludaka koji ne skidaju pogled s mene. Najzad sam ukapirao da je ceo bulevar oblepljen plakatima nekih ludaka, sa odštampanim licima, odelom i malo teksta. Odmah sam odlučio da ne pridajem pažnju toj čudnoj pojavi na blatnjavom bulevaru. Ni ludaci nisu obraćali pažnju na plakate.Veliki izlozi na trgu, isprskani blatom i izlepljeni dvocifrenim brojevima sa porukama o sniženju, nekoliko stubova sa uličnom rasvetom i ludaci koji gacaju kroz moj blatnjavi pogled, lagano su crtali Novi Sad. Nekako je sve bilo nabacano i drečavo za to oblačno popodne, pa je kiša malo razredila boje i učinila tu lakrdiju malo pristojnijom. Palio sam cigaretu pored nekog ludaka, koji je davio harmoniku i pevao pesmu o nekom tipu, koji se vraćao iz kafane u kasne sate, razočaran u ljubav i nekorektan stav ljudi prema njemu, sa kojima je činio nekih petnaestak hiljada stanovnika u nekom mestu. Odlučio sam da što pre odgacam blatom za tišinom. Tišina mi je prišla na nekih stotinjak metara dalje i uvela me u neku kafanu prepunu ludaka. Seo sam za jedini prazan sto u toj rupi i naručio pivo. Pogledao sam malo oko sebe i primetio da je moj ulazak u priču o kafani prepunoj ludacima ostao neprimećen. To me je radovalo. Neki ludak sa natpisom "predrag" na svom fijakerskom sakou mi je doneo svetlo točeno rekavši da izvolim. Stavio je račun ispod pepeljare i otišao za šank da bude ludak u šanku. Delovao je mnogo opasnije od natpisa na fijakerskom sakou. Zapalio sam cigaretu i popio gutljaj iz krigle i konačno sprao krv iz drombulje koja mi je curila po zubima. Prekoputa mene, sedeo je neki ludak sa velikim otrambašenim brkovima. Nosio je majicu sa likom jednog od onih ludaka odštampanih na plakatima. Razmišljao sam da li je pazario majicu na sniženju ili ne. Nisam ga previše analizirao, jer je delovao zajebano. Pažnju mi je privukla muva, koja je sletela na moj sto da ga usere. Šta radi muva na mom stolu, u kafani prepunoj ludaka i to u januaru? Znam da sere, ali ipak joj nije vreme... Našao sam da je ta muva jako zanimljiva tema za razmišljanje, ali ipak prestadoh o njoj da razmišljem, jer baš ulazio u kafanu neki pijani ludak. Bez reči je oterao muvu sa mog stola i seo za stolicu naspram mene. Mahnuo je dragom fijakeristi izustivši reč "loza". Ludak u šanku mu je doneo lozu i tutnuo račun ispod moje pepeljare. Pijani ludak je eksirao lozu, obrisao svoja vlažna usta, pokupio dva računa ispod pepeljare i odteturao se kroz kroz blatnjavu kafanu do šanka. Tamo je platio onom ludaku račune i izašao napolje iz kafane. Ja sam zapalio novu cigaretu, povukao gutljaj iz krigle i razmišljao o ludaku koji voli da pije, i ima običaj da plaća strancima pića po blatnjavim kafanama. Muva se vratila za moj sto i nastavila da stvara svoje umetničko delo.
01:19, 23/1/2008
8komentara Link
Pošalji komentar { Last Page } { Page 21 of 90 } { Next Page } |
O meniMoj Profil Arhiva Prijatelji Foto Album RSS Feed Kontakt
Zadnje napisanoKurvarlukNedeljni Progled Guščije Pero - Ne pero kao dozivanje Perooa Pušačka Perspektiva The Damned - Novi Sad 9. Maj 2008. KategorijePrijateljibiberangel poglavica Lady miriam AnaM nemiri BIBA drvo zvezdana SRNA njuskica yin Wolfie Milena mungos Lloyd margo vojslav Libellula VukMaslacak Azra SumerWine ShArGaRePiCa veverica Kombib REKA legionaire33 letac whoreofbabylon Giardia Ansia inanna Linkovi
|
||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||