
Ponekad me ponese ceznja
do beskraja u tvome oku.
Pozelim u sutonu nekom
tvoj meki dodir
i poljubac plahi
u mojoj kosi.
Tragovi tvoji postoje
i
traju
u meni,
dok vreme nas nosi
kroz lelujava strahovanja.
Izmicem slutnji besmisla;
prerastam poglede
i
nadvisujem odlaske
rane.
Ranjivu me katkad
uznemiri dah
prolaznosti.
Prestajem
da odbrojavam
korake vremena
u prolazu
( nadjena na internetu...)

Pošalji komentar