17.6.2008
Četvrti dan
Jutro u hotelu "Saveznici", soba broj tri. Hotel je u neposrednoj blizini aerodroma Tempelhof.
Anri Roben sedi na ivici kreveta. Pomalo je nesvestan cele situacije.
Sledeće što će ugledati biće Marija sa poslužavnikom i jedan od braće Maler koji mu se obraća:
- Vaš doručak, gospodine Val!
Anri Roben je i dalje smušen: nije mu jasno kada se vratio u hotel?!
Od trenutka kada je razgovarao sa Žiži, pa do trenutka kada ga je probudilo brundanje američkog četvoromotoca, ničega se ne seća.
Upitao je Žiži:
- Da li govoriš nemački?
Ona je odgovrila:
- Da! I nemački, i engleski...
Tu njegovo sećanje prestaje. I sada doručak na stolu koji je servirala Marija.
Anri Roben pita konobaricu otkuda nadimak Val kojim ga oslovljavaju ona i gospodin Maler.
- Jedan prijateljski deminutiv Vašeg imena, gospodine Valter!
Potpuna paranoja?! Zašto njih dvoje misle da je on Valter kada je on Anri Roben?! Naravno da AR od toga neće praviti scenu već će mirno ćutati, primirite se...
objavio kralj pajaca u 09:12 | kategorija: proza
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (1)
Komentara:
cutati i primiriti se...
dok se sve ne razjasni

zanimljivo, fragmentarno
Poslao janik u 13:13, 17.6.2008 | Link | |


Ostavi komentar