kao prisnoga druga,
sacinio sam vidike
u strahotno velicanstvo svemira.
Za one, koji nemaju maste vidjeti Me
na najdaljoj zvijezdi,
smislio sam igre u kucnomu dvoristu.
Onima, koji nemaju povjerenja u ljubav,
prisao sam po mostu razuma.
Onima, koji Me dobro znaju,
ali su sa Mnom u zavadi,
dodao sam nepobjedivije oruzje,
da brze okoncaju bitku
s Nepobjedivim.
Onima, koji ne znaju odakle su, i kamo ce,
njih na rukama nosim kao djecu jos neprohodalu.
Ne postoji na svijetu nitko,
komu nisam dao ono, sto je za nj najbolje,
onoliko, koliko je mogao primiti,
pa i jos vise, pa i jos vise.
”Bijela kula”, knjiga 59.
Zapisala Vesna Krmpotic
P.S.Ova pesma mi se zaista dopada...,
tako da mislim da je iluzorno da bilo ko kome soli pamet,
da je ruzno nekome se meshati u njegov privatni zivot,
ma, pretuzno... jadno i bedno.
Imash decu... a tudjem detetu zelish zlo???
Pošalji komentar