4 June 2007Jednom romantiku...Nedostaje mi......pitam se kako sam uopste i zaboravila na njega... Bio mi je sve...
...prijatelj u nevolji, svetlo u tami, neko ko ce mi zakomplikovati ili pojednostaviti zivot, sve po potrebi :) Ma volim ga najvise na svetu... ...od svih mojih prijatelja... A opet, zaboravila sam na njega...
...da, secam se, nesto se desilo, nesto sto me navelo da ne okrenem njegov broj tokom zadnje tri godine... ...samo, sta to bese?!
Bice da je glupost, dok ne pamtim... ...ili nije, ko ce vec da zna, ako ne znam ni ja... Ipak cinjenica je da mi nedostaje... da kad sam ga videla, nesto u meni pokrenulo se... ...da setila sam se svih onih casova koje smo proveli zajedno, pricajuci o svemu i nicemu, u zagrljaju i uz neizbezan stisak ruke koji kao da je bio nas nemi govor, neizgovorena rec za koju smo oboje znali sta znaci... I sad, na toj glupoj petogodisnjici, sretnem ga, i sve je isto... Isti osmeh, isto namigivanje...
smeker, kao i obicno... isti zagrljaj, poljubac u obraz, u celo, stisak ruke, i tiho prozboreno "nedostajes mi"
on vise nije tu... ...ne delimo vise ni istu drzavu, ali ipak, sve one pesme koje mi je krisom
pevao na uho na casovima knjizevnosti, uvek ce me podsecati na njega... ...na te bezbrizno provedene sate u kojima sam znala da imam pravog prijatelja... ...i na ono sto sam izgubila... ...ko zna zbog cega... I iako ovo nikad nece videti, ja zelim da zna... NEDOSTAJES MI !! I uvek ces...
Pošalji komentar { Prethodna strana } { Page 11 of 24 } { Sledeća strana } |
![]() O meni |