U ovom novom stanu, između ostalog, dočekalo me je i neko džepno izdanje knjiga o slikarima sa sve reprodukcijama najvažnijih dela The pocket library of great art. S obzirom da putujem autobusom 20ak minuta do posla, ovo je idealno štivo za ubijanje vremena.
Inače, izdanje je iz 1954. Vremena se menjaju… Trenutno najveću cenu za parče išaranog platna je postigo Gustav Klimt, a njega čak ni nema među ovim izabranima. Ni mog omiljenog slikara nema, ali o njemu će se kasnije pisati…
A poenta ovog uvoda je da ću svakog dana pisati o jednom slikaru. JA nemam pojma o slikarstvu. Slabo mi znači kada neko uspešno postiže dinamiku usled određenog položaja glavnog lika i nekog detalja u gornjem levom uglu. Što se toga tiče, radim kao kompjuter ili je 0 ili 1. Ili mi se đasvi ili ne. Ili mi pokrene nešto u glavi (a da nisu oči) ili ne. Mogu ja da se divim nekom zato što je uspeo fantastično da nešto naslika i da izgleda kao stvarno, ali se meni to ne sviđa. Ne bih to gledao često. U stvari, ne bih više ni jednom. A ono što mi se svidi, u to se zagledam, to me zainteresuje, okupira određeni period vremena…
Prva se u mojim rukama našla knjiga o Eduardu Maneu (Eduardo Manet). Ovo se valjda zove monografija ili tako nekako (?)…
Iz mog ugla 0. Naravno, to nije nula kao moje omalovažavanje njegovog umeća, nego nula kao – ne sviđa mi se. Mada, postoji realna mogućnost da slika u pravoj veličini ostavlja potpuno drugačiji utisak od reprodukcije iz 1954. na 20x10 cm.
Iz mog ugla njegove dve najreprezentativnije slike su :

Luncheon on the grass
I

Claude Monet Painting on His Studio Boat.
Interesantno je u vezi ove druge slike, da se to impresionističko društvo skupljalo na reci (a voda im je bila najjačča inspiracija) i slikali su jedan drugog.
Vidi se kako je impresonizam delovao na njega. Ako na trenutak zaboravimo da sam digitalan i postanem analogan, mislim da bi ova druga slika već bila 0,3. Da je nastavio u tom stilu ( tj. da je živio još jedno 60-70 g) mislim da bi mi se svideo.
Fali mi dinamika na njegovim slikama. Ne volim realizam (bar ono šta ja smatram pod tim terminom) …
Evo još jedna slika, koja mi se sviđa zbog motiva …

Olympia … ups ne ta, mislio sam na :

At the caffe
P.S. Sad sam prelistao još jednom knjižicu i našao još jednu sliku koja mi se sviđa. Ima neku »priču« iza sebe. Svasta se može naslutiti o ovom starom muzičaru, a mislim da ima i neka naša pesma na tu temu -

The Old Musician