
Drugi svešćica koja mi je pala pod ruku je Matisse.
Ovaj, onaj, mislim, … Ni ovo nije baš maj kap of ti, što bi rek'o naš narod. Ipak, mi je lepše/bolje od Maneta. Prezimena na M su baš umetnički aktivna, vid'o sam da me i Monet čeka… Elem, dilema : da li je u rečenici koja predhodi prošloj ispravnije (ne mislim gramatički) reći da su mi Matisove slike lepše ili bolje. I, uopšte , u ovakvom slučaju, da li postoji razlika? Da li je lepa slika ako su na njoj nešto ružno. A pri tom, ta slika vam se sviđa. Da li je onda ta slika dobra. Ili, vam se jednostavno sviđa i to je to. Sasvim sigurno svako ima pravo da kaže šta mu se sviđa ili ne. Ali, da li ja imam pravo da kažem da neka slika nije dobra. Nemam. A da li ima smisla reći, dobra je za mene. Verovatno nema. Ne vem. Odnosno, da li se dobra slika odnosi uglavnom na veštinu slikanja. I tu samo profesionalci mogu da daju svoj sud. Možda… A možda bi trebalo od jezika napraviti neki fomralniji i strožiji sistem, pa onda ovakve dileme ne bi bile moguće. Matematika je zlato…
Nemam baš šta da napišem na ovu temu. Samo ću da dodam još par slika...


slika mora da podstakne emociju (nije bitno kakvu),
film, trip....
dakle dozivljaj sam po sebi...
vrati se što pre u bg, molim te!!!
znachi da te provocira
znacji da je to jako dobro.
izabrao si foviste, zvijeri.
chtav xx vijek u slikarstvu je veliki experiment,
u zanatskom , filozovskom, egzistencijalnom i svakom drugom smislu.
slika trazi tebe i ti trazish nju, kao u strasti :)
ako se pronadjete , taj dozivljaj medju vama je savrshen.
reche @poglavica "dozivljaj".
ne postoje lijepe i ruzne slike, dobre i loshe.
postoje majstori slikari i oni koji to nisu.
slika je zivot i ona svojim putem ide da bi bila pronadjene i obozavana.
uf,
da se zaustavim.
matis ili monet...ipak monet .
niko nije o svjetlu govorio toliko uvjerljivo a senzacionalno kao ON. matis je intelektualac , a monet je chista emocija.
e, neka si im rekla...
ljudi, ja se u umetnost, ali baš, nimalo ne razumem, ali mi se neke slike svide i uživam u njima, nebitno ko je autor, nebitno koji je pravac, nebitno koja je tehnika...
meni je kao i kod m. sve to 1 ili 0, sa tim što ima i decimala;-)
@ ffffrida (ili koliko već f ima), ne zaustavljaj se - piši, piši. zanimljivo je.
mislim da uvke postoji nešto što je dobro i nešto što je loše. može se reći da ima slikara koji su majstori i onihi koji nisu, ali su znači dela tih koji nisu majstori - loša.
mada, ... nije baš tako.
nema tu nekog cilja koji se mora ispuniti pa ako ispunjava onda D, ako ne onda L. ali, to se onda mora primejivati na svaku oblast umetnosti... a možda čak i šire.
rekla sam da umjrtnik moze biti dobar ili losh majstor.
ne volim da o slici govorim kao o loshoj.
slika je zivot za sebe. slikar joj daje impuls i sve ono shto ona postaje zavisi od tog fenomenalnog trojstva izmedju slike , autora i posmatracha.
ja ne trazim deskriptivnost u slikarstvu.
knjizevnost se bavi prichom.
da li slika treba neshto da kaze?
ako zelish da ti kaze , umjetjesh da je chujesh.
ipak je to posebna vrsta ljubavi.
nalik virtuelnoj :)
sa druge strane
umjetnost u jednoj svojoj dimenziji nosi obavezu da SAOPSHTAVA, bavi se istinom,
zato je nije lako "chitati"
zato je osjetjash ili ne osjetjash...
