jedan period zivota mog
3/9/2007
beskraj...
Pozeleh da budem ptica
Da dobijem krila
Da udjem medj’ oblak
U kom bih se svila

Pozeleh more, duboko I plavo
Pozeleh beskraj
Da svojim ocima vidim bar malo

Uzalud bese naidje oluja
Vetar slomi ptici krila
Kao da nikada ptica nije bila
A more se uzburka
Nastade tmina

Po beskraju I dalje lutam
Jedino on jos postoji
Tragove tvoje trazim…
Njega krivim sto me od tebe
Ne tako davno odvoji

I sasvim prazna
Sedim bez nade
Gledam u beskraj koji te krade
Molim ga da mi te vrati
Da vrati plavo more
Da vrati ptici krila
Pa da budem zauvek srecna
Kao sto sam nekada uz tebe
Ja to I bila

Ali vecni beskraj govori meni
Zivot nov se radja u zeni
Pa shvatih sta mi pokusava reci
Da zivot k’o reka
Dalje mora teci.

Objavio iva978 u 01:29 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (2)
Komentari:
Pošalji komentar
I kada odu,i dalje su sa nama,u osmehu,pogledu nekih drugih ljudi .Ujutru nam se smese u ogledalu,zive u mirisima.
To nisu samo secanja to su oni koji zive u nama .
Poslao snow u 03:15, 16/10/2007 | Link | |
"...Ali ko kaze da mene nece biti toga jutra? Ja cu se igrati u svim igrama onih koji zive. Imacu nova imena i druge ruke, da me ljubavlju vezu. Jer ja u svim vremenima postojim i vecito cu se na suncu kretati!"
Poslao iva978 u 20:43, 20/10/2007 | Link | |


Pošalji komentar