Immortal

Mome detetu

NAPOMENA: Autor ovih riječi je 29-godišnji otac koji ima samo JEDNO dijete. Nedavno su doktori otkrili rak na mozgu u njegovom malom tijelu.

Mome djetetu


Samo još ovoga jutra ću biti radostan kada ti ugledam lice i smijat ću se umjesto da plačem.

Samo još ovoga jutra ću ti dopustiti da obučeš ono što želiš i uz smijeh ti govoriti kako ti divno pristaje.

Samo još ovoga jutra ću propustiti pranje veša kako bih te izveo u park i gledati te kako se veselo igraš.

Samo još ovoga jutra ću ostaviti neoprano suđe i dopustiti ti da me podučiš kako zajedno sklopiti slagalice.

Samo još ovoga jutra ću isključiti telefon i ugasiti računar i sjediti s tobom u dvorištu pušući balone.

Samo još ovoga poslijepodneva neću glamiti, pa čak ni gunđati kada zavrištiš i zaplačeš za sladoledom, već ću ti kupiti jedan čim to budem mogao učiniti.

Samo još ovoga poslijepodneva neću brinuti šta ćeš postati kada odrasteš.

Samo još ovoga poslijepodneva ću ti dopustiti da mi skuhaš kolače i s osmjehom ću te radoznalo gledati kako to činiš.

Samo još ove večeri ću te držati u zagrljaju i pričatiti ti priču o tvom rođenju i pričati ti koliko te volim.

Samo još ove večeri ću ti dopustiti da kupatilo popršćeš vodom, a neću se naljutiti.

Samo još ove večeri ću ti dopustiti da na verandi sjedimo zajedno do kasno u noć brojeći zvijezde.

Samo još ove večeri kada budem provlačio prste kroz tvoju kosu, biću samo zahvalan Uzvišenom Bogu što mi podari najveći mogući dar.

Razmišljaću o majkama i očevima koji traže svoju izgubljenu djecu, o majkama i očevima koji posjećuju mezare svoje djece umjesto njihovih spavaćih soba, i razmišljaću o majkama i očevima koji u bolničkim sobama posmatraju kako im se djeca sa smrću bore, dok im bol razdire dušu koju više ne mogu podnijeti.

I kada te poljubim večeras, zagrlit ću te nešto jače, i u zagrljaju držati nešto duže.

Pa ću opet zahvaliti Uzvišenom Bogu što te imam, i neću ga moliti ništa više, ništa više osim JOŠ SAMO JEDAN DAN…

{ 22:54, 24/12/2007 } { Poslao/la Dragon }

Neverovatno potresno. Strasno...I ja sam otac.
Naime ovaj post me je privukao iz razloga sto mi je juce supruga rekla da se njenom skolskom prijatelju desila ista stvar, kao i ocu ovog deteta. Naime pre nekoliko dana su mu otkrili tumor na mozgu. Kazu da ima "velike" sanse da sve bude kako treba, jer su ga "otkrili" na "vreme".....
Ne znam sta da kazem....Potresen sam sa tekstom koji si postavila..A verujem da su i svi ocevi i Majke takodje slazu sa mnom.....

{ 23:17, 24/12/2007 } { Poslao/la yin }

kada se promene zivotne okolnosti, promeni se i ugao iz kog se posmatra zivot.
zivot ume da porazi vise nego sto bi covek mogao i da zamisli.
jbg.

{ 00:06, 25/12/2007 } { Poslao/la Freeda }

tuzno je kako se pochinje obracati paznja na neke bitne stvari, tek onda kada nam prete biti oduzete...;(

{ 00:31, 25/12/2007 } { Poslao/la ffrida }

..ljubim ga i dok spava.

....

{ 05:39, 25/12/2007 } { Poslao/la asterion }

Roditeljska bolest ili smrt pre detetove uopshte nema smisla...:((

{ 06:21, 25/12/2007 } { Poslao/la pahulja }

rasplakala si me.... :'((((((

{ 10:59, 25/12/2007 } { Poslao/la lazarica }

Yinena, da, moj ugao se na nesreću, ili sreću davno promenio

i ja sam se pahuljo rasplakala, post je teško komentarisati, toliko tuge, ljubavi, bola, vere

{ 11:50, 25/12/2007 } { Poslao/la Nurlisoul }

dijete nas je oslobodilo.....to dijete od noćašnjeg spominjanja prije dvijetisuće godina, to dijete danas koje ljubi moje lice...to nas ljubav mora osloboditi suvišnoga...

{ 14:40, 25/12/2007 } { Poslao/la samojedino }

Otkud ova rosa u ocima...