
ja živim neki svoj vlastiti
đir
neovisna od tijela koje
me omata
možda nekome djelujem
sretna
a tijelo o kome je netom
bilo govora
ono živi od sjećanja
na dodire tvojih
usana
na neka sjedinjavanja
noćima
ja sjedim u tvojoj fotelji
udobno uvaljena
s knjigom u
rukama
a u njoj sve o nama piše
u prošlom vremenu...
E.M. Mahulja/Krk
