“Kao da je bilo nekad” u “jednoj zemlji seljaka na brdovitom Balkanu”

O rađanju rock 'n' roll-a

Bila je godina 1955, kad je znameniti engleski DJ Alan Freed prvi put upotrijebio riječ "rock'n'roll", kao izraz za "novu vrstu muzike", koja je rušila dotadašnje uvriježene šlager i jazz pozicije. Bila je godina 1956, kad je Bill Haley uzviknuo "Rock around the clock", u filmu o maloljetničkoj delikvenciji "Blackboard jungle", postavivši tako temelje za prvi rock standard. Od tada do danas, rock je prestao da bude samo muzički pravac, postavši načinom mišljenja, rada i života uopšte. Rock'n'roll kao bunt protiv učmalosti, kičerske ispraznosti i "od sedam do tri" konformizma, bio je duhovni sublimat koji je, od "My-ding-a-ling-a-ling" naovamo, omogućavao junacima ove i sličnih priča, ako ništa drugo, izbacivanje svoje kreativne energije, ličnu afirmaciju i usmjeravanje pažnje na sebe. Od te zaraze nijesu pobjegli ni oni iz prve, kao ni oni iz posljednje generacije rokera bivše nam domovine.

(citat preuzet od Željka Milovića, novinara i rock publiciste iz Bara, Crna Gora)

A kod nas? 

Sistem je bio zatvoren, većina pokusaja “oslobađanja” sankcionisana, ali je muzika živjela. Muzika je bila sve. Danas imamo obrnutu i zaista kontradiktornu situaciju – sistem je otvoren, demokratija je tu, oko nas, a muzičari pjevaju o nekim temama koje su na nivou početka intelektualnog razvoja homo sapiensa. Postavlja se pitanje: kako i da li uopšte sviraju, ako ovako pjevaju?

Rock’n’roll kultura u bivšoj SFRJ, manifestovana kroz različite oblike umjetničkog izražaja, zaokružena je u jedan cjeloviti sistem razmišljanja i djeloavnja. I to alternativnog. Uvijek se išlo i pozivano je da se ide “drugom stranom” (Štulić). Taj put je u mislima tadašnjih momaka i djevojaka dešifrovan kao jedna vrsta kreativnog haosa. Kao jedna vrsta “izbavljenja”, stvaranja svjetlije budućnosti. I sa tom energijom se išlo naprijed. I u mnogo težim vremenima nego što su ova sada, uspijevalo se preživjeti. Osnovni zadatak r’n’r je, korak po korak grabio ka svom ispunjenju. Ispostavilo se da je upozoravanje Milana Mladenovića da “imamo još samo par godina za nas” (1989) bilo uzaludan vapaj jednog “šašavog” momka. Ljudi ga nisu slušali – došlo je “dum dum” (1991). Danas nam je sve “ružičasto”, od ekrana, preko dnevnih novina do kreatora aktuelnog muzičkog ukusa. Danas se u pjesmi svi volimo, niko ne poziva na stvarne probleme. A i zašto bi kad ih, po njima, očgledno i nema.

Počevši od pionira domaćeg rocka koji su električnim gitarama parali vazduh krajem pedesetih i početkom šezdesetih (Siluete, Iskre, Crveni koralji, Bele vrane, Mi, Plamenih pet, Elipse...), preko utemeljivača (Korni grupa, Time, YU grupa, Drago Mlinarec, September, Buldožer...), preko mega selera (Bijelog dugmeta, Riblje čorbe, Bajage i Instruktora...), svima omiljenih novotalasovaca (Azre, Haustora, Idola, Lačnog Franza, Filma, Električnog orgazma, Prljavog kazališta, Pankrta, Šarlo akrobate...), do opskurnih ali ne manje zanimljivih (Doktor Spire i ljudskih bića, Lune, Gustafa, Gori uši Winnetou, KUD Idijota, Satan Panonskog) i mnogih drugih, čini se da lošeg benda i izvođača nije ni bilo. Moglo je samo biti da se u ličnoj percepciji neko doživi potpunije od ostalih. Ali se drugi nisu zapostavljali jer pored razloga ličnog ukusa, drugih nije ni moglo biti.

Bila je to muzika za ljude sa glavom. Uz nju se moglo dobro razmisliti o svijetu u kome smo se našli, a da se pri tom ne zaboravi mrdanje kukovima. Jer kako Crvena Jabuka napisa na omotu svog prvog poratnog albuma:

Nadamo se da vas do sad nismo razočarali i da ćete opet u nekoj pjesmi, u nekom stihu, nekoj riječi ili tek tonu, pronaći dio sebe, dio života u kojem ste se našli, jer svijet u kojem živimo, malo je lijep, malo nikakav, ali jedini kojeg poznajemo."

Ove stranice su posvecene tom vremenu, koje, ako iole držimo do sebe ne smijemo zaboraviti, jer – bar djelić istorije leži još uvijek u nama. Ove stranice su posvećene pravu na drugačije razmišljanje i djelovanje.

Grupa Bolero osnovana je početkom osamdesetih godina kada Livnjak Mišo Bartulica dolazi na studije u Sarajevo. Grupa je dugo vremena imala status demo benda, često mijenjajući članove, naročito pjevača. Mišove pjesme su bile izuzetno zahtjevne u pogledu glasovnih mogućnosti tako da veliki broj pjevača nije uspio da se pronađe u njima. Postoji podatak da je kratko vrijeme član benda bio Mladen Vojičić Tifa. Nakon što u grupu dolazi mladić iz Vareša Mile Anđelić stvari polako poćinju da dobijaju obrise profesionalnijeg i ozbiljnijeg rada. Sastajalište ovih momaka bio je dom “Vaso Pelagić” na Grbavici gdje su puno vremena provodili uvjezbavajući svoj repertoar. Ne praktikujući objavljivanje singlova, grupa 1986. godine napokon izdaje svoj prvijenac – album “Na kraju slavlja” za sarajevski Diskoton. Iako izuzetno slabo medijski propraćena i promovisana zbog Mišovog odlaska u JNA, ploča dostiže zavidan tiraž. Hitovi “Galebovi”, “Sjećanja”, “Moja generacija”, “Na kraju slavlja”, “Dajana” velikom brzinom se uvlače u uši slušalaca i osvajaju njihova srca, prije svega toplinom i snažnom emocijom pjevača koji je za vrijeme snimanja bio na kraju neuspjele ljubavne veze. Postavu koja je snimila prvi album sačinjavali su: Miroslav Mišo Bartulica – gitara, Dino Olovčić – klavijature, Mustafa Čizmić Čizma – bas, Zoran Grabovac Graba – bubnjevi i Mile Anđelić – vokal.

Drugi album, takođe pod okriljem Diskotona izlazi 1988. godine i predstavlja svojevrstan omaž životu i djelu Sergeja Jesenjina, što predstavlja presedan i poduhvat vrijedan pažnje u domaćoj diskografiji. Albumu je dat simboličan naziv “O Jesenjinu”. Koliko je prvi album lansirao bend Bolero na tadašnju scenu, toliko ga je ovaj drugi na toj poziciji i učvrstio. Po mnogima najveći hit ove grupe, prekrasna balada “Jelena” našao je svoje mjesto na ovom albumu. Pored nje tu su još energične “O Jesenjinu” i “Sviri harmoniko, tugo, tugo” po autentičnom Jesenjinovom tekstu, zatim obrada revolucionarne “Konjuh planinom”, emotivna “Koščate ruke”, te duboko humana “Pismo majci”. Kolorit i poseban ugođaj cijelom albumu dalo je gostovanje doajena jugoslovenske glumačke i muzičke scene Radeta Šerbedžije.

Nakon solo albuma “Ludnik” (2005-2006) Mišo Bartulica, izlazeći u susret velikom broju starih kao i sve većem broju novih poštovalaca grupe Bolero istu ponovo okuplja polovinom 2006. godine. Urađena je numera “Basna o Bosni” sa njegovog solo albuma kao singl najava novog projekta i koncertnih aktivnosti grupe Bolero.

Diskografija:

Na kraju slavlja (Diskoton, 1986) 

1. Galebovi

2. Moja generacija

3. Dajana

4. Kalifornija u mojoj glavi

5. Misli na mene

6. Sjećanja

7. Na kraju slavlja

8. Društvo te čeka

9. Sama

Miroslav Mišo Bartulica - gitara, Dino Olovčić - klavijature, Mustafa Čizmić Čizma - bas, Zoran Grabovac Graba - bubnjevi, Mile Anđelić – vokal

Muzika, tekst i aranžman: M. Bartulica, osim (1) – tekst: Oliver Cvijetić; (4) tekst: Bato Kecman

O Jesenjinu (Diskoton, 1988)

1. Jelena

2. O Jesenjinu

3. Koščate ruke

4. Recital – Doviđenja, druže, doviđenja         

5. Sviri harmoniko, tugo, tugo

6. Krčmarska Moskva

7. Zašto umiru proleteri

8. Konjuh planinom

9. Pismo majci

Miroslav Mišo Bartulica – električna gitara, akustična gitara, vokal, Nedžad Nele Hadžić - klavijature i harmonika, Mustafa Čizmić Čizma - bas, Zoran Grabovac Graba - bubnjevi, Mile Anđelić – vokal

Muzika, tekst i aranžman: M. Bartulica, Osim (3) tekst: Svetozar Ivetić; (4) Sergej Jesenjin, 25.12 1925, Lenjingrad, (5) tekst: Sergej Jesenjin (prevod Vladimir Gerić); (6) nastala inspirisana periodom Jesenjinovog raskalašnog života kojeg je on opisao u svom opusu “Krčmarska Moskva“, (7) prva strofa iz pjesme “Pismo majci” S.Jesenjina; (8) tekst: revolucionarna, partizanska pjesma, (9) četvrti stih iz pjesme “Pismo majci” S.Jesenjina; 

Korišteni motivi iz knjige “Među Jesenjinovima” Slobodana Markovića  

Gosti: Jadranka Stojaković – usna harmonika (7)

          Rade Šerbedžija - recital (4)

          Vokalna grupa Mehmeda Barjaktarevića

Materijal miksan i sniman u Studiju RTV Sarajevo, januara i februara 1988 god.

Inžinjer tona: Rajko Bartula Doktor

Miks: Damir Begović

Producent: Mišo Bartulica

Foto: Milomir Kovačević Strašni

Dizajn: «Trio»

Izvršni producenti: Boro Petrović i Veso Đorem

Bartulica M.M. – Ludnik (Aquarius Records / Morris Studio, 2004/2005)

1. Ludnik

2. Kad odete "Vi"...

3. Basna o Bosni

4. Običan dan

5. Put prema Tišini...

6. ...Tišina

7. Kapi kiše i miris nedjelje

8. Comme d' habitude (Kao obično)

9. Faun

10. Slomljena gitara

*** Karavan dobre muzike i prštećih r'n'r riffova ponovo u vašem gradu ***

Društvo, dragi prijatelji i prijateljice, ljubitelji kvalitetne muzike i r'n'r načina življenja,

pred vama je nešto sasvim novo i drugačije u moru internet sadržaja posvećenog muzici, a naročito muzici sa prostora bivše SFRJ. Iz razloga što se na netu teško može naći mjesto na kom je na pravi način sistematizovan materijal koji nam daje uvid u scenu koja već davno ne postoji [a drmala je urnebesnim zemljotresom mnogo van granica bivše domovine] odlučio sam da ozbiljno "preturim" po svojoj arhivi muzičkog opusa bivše Juge (a nemam baš malo toga) i da to podijelim sa vama. Blog je zamišljen kao platforma na kojoj ćete naći diskografske i biografske podatke o dragim grupama i izvođačima, kao i mjesto na kome ću objavljivati moje autorske tekstove sa muzičkom tematikom. Ukoliko budete imali neki zanimljiv tekst iz vašeg pera iliti nešto za što lično smatrate da može obogatiti ove stranice, slobodno pošaljite. Moja mejl adresa je: zvrckoct@yahoo.com. Samim tim što se radi o platformi, a one u biti imaju osobinu širenja i jačanja, potrudiću se da to bude slučaj i sa "Mladošću koja traje vječno". Našom zajedničkom, naravno, uz r'n'r

E da, umalo da zaboravimMoje ime je Marko, imam 23 godine, živim na Cetinju, Crna Gora. Sa hobijem vas neću zamarati

Toliko od mene na samom početku, a kasnije se javljam sa konkretnim stvarima

Pozz,

Marko