2/5/2008

Fotelja je skroz iscepana , stoji gde je stojala i ceo svoj vek . Gledam je onako oronulu .....
                  .........sedim na rukohvatu , onako mali sa češljom u ruci bauljam po njemu boreći se da dođem do njegove "ćele "i onda kada se najzad domognem tog najdražeg dečijeg plena krećem da  ga uređujem . Po malo mi  je to smešno , ali sa desne strane glave poveći pramen kose ostavljen je baš za takve igrarije , navlačim ga preko one pustoši na vrhu glave  baš kao što ga i on svako jutro  redovno  navlači .
     Dečije pamćenje  dugo traje
          No nije dugo takva moda bila , sledeća slika  što mi leti kroz glavu beše  njegov famozni voćnjak , onaj što se skoro uhvatih sa njim u koštac , onaj što  je sa čudnim redosledom gradnje nastala mala vinogradarska kućica . On sedi u nekoj košulji ispod stare klruške presađene iz našeg pomanjeg kućnog dvorišta kada smo rešili da baš sve treba u beton zaliti , i tako  sedeći preživljava rojeve komaraca što kidišu na njega . Bio sam osnovac  i zatekavši ga onako izujedanog sebi već tada dadem za pravo da mu kažem  " e jesi budaletina matora , pa što onaj autan ne koristiš ćale ?  "
   A on ošišan do glave ponosno pokazuje na neko paperje što mu niče na onaj njegov skoverac
        E Oli  pa ja sam otkrio lek , ako su pijavice dobre za mnoge bolesti , ovi komarci sigurno leče  ćelavost ............

......................da ,  gledam u tu fotelju  i teško mi je objasniti sa suznim očima zbog čega nedam da se "presvuče "


                                 Hoću je takvu iskidanu ko što je moj život iskidan nedostatkom jebenog vremena  i manjkom pameti koja nikada nije dozvolila ovoj budali da kaže

                             O koliko te volim ćale .....................

objavio: gooliver u: 18:57
kategorija: obavesti prijatelja | Komentara: (16)
O bre Guli...
Taj osećaj iskidanosti...nesuočavanje sa činjenicom da će jednog dana ipak otići i ostati uskraćen za tih par toplih reči...mislili smo da nemuštim jezikom možemo pokazati ljubav...a sada bismo te reči vrišteći izgovorili!
Poslao BubaErdeljan u 19:35, 2/5/2008 | Link | |
Idi bre... razbi me ko bokal. Odo' u ćošak...:(
Poslao sabahudin u 20:17, 2/5/2008 | Link | |
mozda niko nije primetio a mozda i jeste ali ova slika u pozadini bloga,lepa je ali meni malo nejasna,neobjasnjiva.kako je ovo pismo napisano a u onoj olovci,koliko mogu da vidim nema mastila ili cega vec???
blog je OK samo sam to primetio pa rekoh da pitam.
Poslao Miki u 20:19, 2/5/2008 | Link | |
Jeste tuzna prica,ali stvarno je lepa i dirljiva.Samo ne znam razlog zašto nikad ocu nisi rekao da ga voliš?Zar je to tako tesko?
Mozda si to delom pokazao.Verujem da jesi.
Poslao Ivanka u 20:23, 2/5/2008 | Link | |
Bubo , svaki dan odem u njegovu sobu , uobražavam da još osećam njegov miris i redovno poželim da kažem ...........
Poslao gulanfer u 21:10, 2/5/2008 | Link | |
sabahudine ma ja sam ovaj blog i počeo zbog ćaleta , eto stigne me po nekada primarna tema
Poslao gulanfer u 21:12, 2/5/2008 | Link | |
Miki mislim da si prvi što gleda sliku
Poruka je ; ako te stvarno interesuje , sledeće prirode
prva penkala je potrošena - ćaletova , i predstavlja jednu ispisanu priču tj nj život . Druga je moja i ona još piše , napisala je i to pismo i nastavlja tekst priče koju je prva započela
Poslao gulanfer u 21:16, 2/5/2008 | Link | |
Neznam Ivanka , čini mi se da smo ja i ćale po malo škrti bili na govorenju svojih osećanja . On je bio tvrd po svim osnovama , emocije je retko pokazivao . Život ga je šibao mnoge delove tek sada otkrivam i čini mi se da me je pravio čvrstim bojeći se života ispred mene
Mislim da sam mnogo puta uskratio neke reči ili gest nekome zbog toga . Da li mi je žao ? Ne , nije ako mu je to bila volja , nadam se da je verovao da će mi biti lakše no njemu u životu
Da li mi nedostaje to , .....oooooo itekako , jako mi nedostaju neizgovorene reči
Poslao gulanfer u 21:24, 2/5/2008 | Link | |
e pa nije fer da me rasplačeš.......Bože koliko je lijepo kažem! i pročitam još jednom...i još jednom....
Poslao Nurlisoul u 22:00, 2/5/2008 | Link | |
sve je bilo onako kako je trebalo da bude.
idemo dalje:)
Poslao yin u 22:10, 2/5/2008 | Link | |
Nurlisoul kao što rekoh negde gore , stigne me s'vremena na vreme primarni cilj ovoga celoga bloga , setim se svog ćalca . Redovno nakon ovakvih priča odem na groblje da mu zapalim sveću . Interesantno , više sam se sa njim ispričao na njegovom grobu no za života .......
Poslao gulanfer u 23:18, 2/5/2008 | Link | |
Nadam se Yin da je tako trebalo , uostalom to je njegovo delo . Valjda je znao šta radi ....
Ja se samo setim po nekada po jedne jebene sličice iz puzle , Nekako mi je lakše da nosim svoj teret ako ga s'vremena na vreme spustim malo dole pa mu se unesem u lice ono krvničko što me kao što rekoh , svremena na vreme podseti na temu ovoga bloga
Moj natklon Yin :-))
Poslao gulanfer u 23:25, 2/5/2008 | Link | |
Znao je on to i bez da mu kazes sigurno .
Poslao sven u 11:20, 3/5/2008 | Link | |
Život je to, a u životu znamo ko su
ni koji nas vole, čak i kad ne kažu.
Znao je, ne brini.Više nego što misliš.
Poslao lady u 11:32, 3/5/2008 | Link | |
sven ma neradi se o tome dali je on to znao ili nije
Poslao gulanfer u 13:30, 3/5/2008 | Link | |
lady , kao što rekoh nije bitno šta je on znao , čak po tom pitanju bih mogao pisati mnogo dugačak tekst jer bio jedna ličnost koja nije mogla biti svrstana u neki tipičan okvir psihološki
Radi se o meni , isklesanom vojniku na onoj počasnoj straži gde ti ne igra niti jedan mišić ma šta radili turisti pored tebe
............o odnosu između dva muškaraca , nepisanom pravilu , školi života
Radi se o zaključanom " volim te ćale " negde duboko u dečačkom srcu jer je on tako svojim učenjem hteo .
Život je opasan po muškarca koji nije isklesan vojnik

Da znaš da jeste ....................
Poslao gulanfer u 13:40, 3/5/2008 | Link | |