RAPSODIČNA ANATEMA
Proždrljivi pesnik
smrvio te je pomahnitalom strašću,
elegijama šizofrenih ljubavi –
od sebe napravio posesivnu ljušturu,
od tebe ožiljak...
Pogazio je zabranjenu stazu
pokušavajući da reši enigmu
neizučivog zakona žene...
Razorio pravilnike
i otkinuo srce iz trulih pleći.
Bezbroj neveštih pokreta
u dubokom plavetnilu
prelio u idilično belo,
preko toplog straha...
u tren...
Preklani mol krvario je u delirijumu.
Jednog će seoskog praskozorja
zaplakati jagnjad u tvoju čast,
ženo, kurvo među sveticama,
svetice među kurvama;
uzela te ruža vetrova.
