I hurt myself today to see if I still feel.... I focuse on the pain the only thing that's real...
14/12/2007
Slušam na repeat "Hurt" Johnny Cash-a od sinoć. Isključim na trenutak kad treba da se skoncentrišem na posao ali kad prođe pustim je ponovo i tako u krug...

Mnogi me pitaju Kako sam poslednjih dana. I to ne onako usput kako znamo da pitamo ljude u prolazu nego onako, zabrinuto, čini mi se...

Šta im odgovaram?
Hm...

Zavisi kako kome. Onima koji mi ne znače preterano odgovaram Ok, pored svega...
Onima koji su mi prijatelji kažem da sam umorna i iscrpljena. Da se plašim da ne osećam više ništa jačinom kojom sam ranije osećala. Moglo bi se reći da sam očvrsnula ili da sam postala otpornija ali nemam pojma, ne prepoznajem sebe u nekim reakcijama...

Prijatelji me povrede nebrigom ili zapostavljanjem. Odmahnem glavom, ne obazirem se, jednostavno precrtam ime u glavi. Simple as that. Ne želim da gubim vreme na nekog ko ne želi da gubi vreme na mene. I za divno čudo, nisam tužna zbog toga. I dalje imam blizak krug ljudi koje mogu da nazovem svojim pravim prijateljima.

Posao me zaokupljuje i ovih dana se ne opterećujem previše zbog toga. Shvatila koliko je važno da završim fax i to mi je New Year resolution.

Bila sam u bioskopu juče. Prijalo je iako me film dosta uznemirio. I podstakao na razmišljanje. Znači da je dobar. Hadersfild ...

Planiram ovaj vikend svašta, organizovala previše toga i jasno mi je da će nešto morati da otpadne od svega toga.

Sutra godišnjica lomljenja zgloba. Valja proslaviti...

Objavio grace u 12:25 | kategorija:
Permalink | Obavesti prijatelja | Komentara (0) | Pošalji komentar


Komentari:

Pošalji komentar



Pošalji komentar