freestyler priče
grass is always greener on the otherside
Prođe još jedna sekunda, prođe još jedan čitav krug sekundi, ja sjedim još uvijek na istom mjestu i još uvijek gledam u taj sat i neradim ništa.
Kažu možeš svoj život promijeniti u samo jednoj sekundi. Vjerojatno. Samo što ne kažu kada saznaš koja je to sekunda koja je promijenila tvoj. Možda je to upravo neka od ovih tristotinjak koje provodim tupo gledajući kako se najtanja kazaljka na satu okreće.
Kako uopće čovjek zna kada mu je vrijeme da mijenja svoj život? Možda i ne zna, možda i ne želi znati, možda mu je dobro onako kako je, jer je.
Možda nismo spremni praviti velike promjene u svom životu, jer smo kao teretni vlakovi natovareni stvarima, stvarima koje smo kroz život skupljali, bilo da smo ih željeli ili su se jednostavno dogodile pa se utrpale na naše vagone, pa pod njihovim pritiskom i ne možemo lako preskočiti i promijeniti tračnice koje nas vode u nekom smjeru, bez obzira bio taj smjer ono što mi želimo ili jednostavno klizimo životom trenutno na najlakši mogući način, ne praveći nikakav otpor tračnicama koje nas vode.
Naravno i takvo pasivno vozanje ima svoje prednosti, uvijek možemo glasno protestirati zbog krajolika kroz koji trenutno prolazimo, jer nije po našem ukusu.
Uvijek je lakše kukati i kriviti tračnice zbog toga što je oko nas sivo šiblje i blato, nego preskočiti na neki drugi kolosjek koji možda vodi do suncem prošaranog voćnjaka jabuka, kroz koji prolazi bistri potok obala nakićenih ružama i jorgovanima.
* u jukeboxu svira: Travis - Side
Komentara:
ako ne menjash sam, vetj tje se natji neko pozvan da tvoj zhivot promeni umesto tebe. a i zhivot ume i sam od sebe da se promeni...
Poslao
sanatorijum
u 18:54, 17/3/2006 | Link | |
Ih,kada bi znali koja je ta prava sekunda uskocili bi u nju. Ali je tacno da smo skloniji voziti se vec unapred napravljenim prugama i kritikovati krajolik. Mozda nekad ipak vredi iskociti iz voza...
izgleda da su se krupne stvari u mom zivotu deshavale iznenada i ne najavljeno, sasvim spontano bez mog uticaja u kojima bih znao biti prijatno zatechen ali i u govnima do gushe.
Poslao
zaratustra
u 19:35, 17/3/2006 | Link | |
Velike stvari u životu ne dešavaju se svaki dan. Obično su retke. Većina ljudi pušta da sve ide svojim tokom, ali postoje i oni koji uzimaju sudbinu u svoje ruke..
volim promene i ne bojim ih se , dolaze spontano i tiho , chesto su to samo sitne stvari , ali one ipak vishe chine zivot od krupnih , ponekada chekajuci veliku promenu zaboravimo da uzivamo u sitnicama .... lep tekstic :-)
Poslao
dreamybanny
u 22:15, 17/3/2006 | Link | |
Mozda jos uvijek nismo spremni ........ Zelim Ti ugodan vikend .. Uzivaj :)
Ostavi komentar