15/3/2006
Jahači valova


Jahač valova kroti valove i prkosi vjetru, pomiruje dvije nepomirive stvari, snagu vala koji ga želi povući i zatrpati i svoju volju i želju da daskom reže taj val stvarajući u sebi osjećaj pobjede, zadovoljstva. Naravno da to iziskuje ogromne napore, gibanja, puno plesa na ivici, plesa koji izaziva napetost, bol, istodobno želju za odustajanjem i želju za nastavkom, i nije onda čudno sto istodobno proklinje trenutak kada je zajašio val i što istodobno uživa u ljepoti jahanja vala, što uživa u svim onim kapljicama vode što ga šibaju po licu nanoseći ne malu bol, što ne osjeća da noge trpe udare divlje vode ispod njega.


I ako odustane, i ako ga val poklopi, i ako ga odnese nekuda kuda nije htio, odnio ga je i potopio ne zbog toga što nije više mogao izdržati napore, nego zato što je u tom trenutku izgubio nadu, nadu da može jahati taj divlji i nepredvidljivi val, da ga može načiniti onakvim kakav njemu odgovara, da može od njega napraviti poslušnog slugu, da može svoje noge, svoje tjelo učiniti dovoljno gipkim i pokretnim za to.


Onoga trenutka kada u svojim mislima ne vidi više pješčani žal koji će daskom lagano dotaknuti i na mokrom pjesku ostaviti trag, trag koji će istodobno biti nagrada za trud, trag koji će istodobno biti i poziv za novi izazov, trag koji će istodobno biti i potvrda da nije bilo uzalud, kada to ne vidi onda pada, onda ga val nosi, val postaje gospodar, lomi ga, potčinjava ga. Sva bol koja je do tada bila skrivena i koja se nije osjetila usljed vizije konačnog cilja vraća se i boli, boli puno jače nego u trenutku nastanka.


I mi smo poput jahača na valu koji je, neznam čim, možda jakim suncem, mozda slanom vodom, možda naletom vjetra, na trenutak oslijepimo, izgubimo cilj, izgubimo nadu. Padamo... dižemo se...


Neki pokušavaju ponovo, neki odustaju...

* Ovo je moje prvo pojavljivanje na ovome blog servisu i za sam početak sam izabrao jednu od meni dražih mojih malih pričica. Netko je moje priče možda čitao ranije, netko će možda tek sada, kako god, nadam se ugodnom druženju i dobroj zabavi, eventualne  primjedbe, pohvale ili pokude ću rado prihvatiti  ... uživajte ... :)))

objavio freestyler u 11:01 | kategorija:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (9)
Komentara:
Ovom pricom dotakao si mnoge segmente zivota. Napravio si prostora za sve. Najvise da sagledamo bol koji izrasta iz nasih zelja. Citacu te i dalje, dopalo mi se.
Poslao Lady u 09:43, 15/3/2006 | Link | |
NE- odustajem ... Prica kao i uvijek ..... lijepa ... :) Pozdraf ...
Poslao Mysteries u 09:43, 15/3/2006 | Link | |
Lepa je prica, dobro nam dosao! :)
Poslao zangrad u 10:29, 15/3/2006 | Link | |
dobro doshao i klap , klap , klap za prichicu....
Poslao dreamybanny u 10:57, 15/3/2006 | Link | |
E pa i ja da ti poželim dobrodošlicu kao što je red :)
Poslao SKVO u 12:04, 15/3/2006 | Link | |
Lepa je priča,
dobrodošao na blog :)
Poslao Sonatica u 15:21, 15/3/2006 | Link | |
dobro doshao free :)
Poslao zaratustra u 17:09, 15/3/2006 | Link | |
ajde da se i ja zapljunem, dobar si, čitala još jutros, no mi nešto nije bilo do priče :)
Poslao drvo u 17:18, 15/3/2006 | Link | |
Dopada mi se poezija poznatog,popularnog i slavnog pjesnika Stojan Simica Krpice(Visnjislav Visnjev Vobanolec Mikadeak),evo jedne njegove pjesme.

Ti si
moja boginja

iako ne znas
direktno
ni ko nisi
ni ko si:
Ti si moja boginja!

Iako ne znas
neposrerdno
ni sta nisi
ni sta si:
Ti si moja boginja!

Iako ne znas
direktno
ni ko sam
ni ko nisam:
Ti si moja boginja!

Iako ne znas
neposredno
ni sta sam
ni sta nisam:
Ti si moja boginja!

Iako ne znas
direktno
sta je
i sta nije
zivota:
Ti si moja boginja!

Iako ne znas
neposredno
ni sta jeste
ni sta nije
Bog:
ti si moja boginja!
Iz knjige “Igra ljudi kralja srca X”

Stojan Simic Krpica
(Visnjislav Visnjev Vobanolec Mikadeak)
Poslao Anoniman u 09:38, 20/10/2006 | Link | |


Ostavi komentar
  Naslovna strana | Napravi blog | Prijavite se