19/4/2006
Sladoled
Sjedeći i kao čitajući novine, pogledao sam u nebo i sretno zaključio da će sutra biti lijep dan i kao čitajući novine pogledao sam prekoputa i opet sretno zaključio da će i ona opet biti tu i da će opet pod svojim malim suncobranom prodavati sladoled i da ću opet uživati gledajući je i da ću opet otići i kupiti si jedan 'njen' sladoled i da ću joj opet ponoviti kako mi je kombinacija vanilije i čokolade najbolja i da ću opet vidjeti njen smješak i da ću pokušati objasniti kako mi je njen sladoled poseban užitak i da ću opet ostati bez riječi i da je opet neću upitati što radi naveče i da ću se poslije tući po glavi zbog toga i da ću opet kupovati novine i da ću opet kao čitajući ih gledati u nebo i da ću opet umjesto slova vidjeti samo njen smiješak i da ću opet otići i kupiti si jedan sladoled.....


* ova priča je prva moja  priča objavljena negdje na nekome papiru i to u to u zbirci "Ko je oklevetao Disa?" (2002, Alma, Beograd) i koju ja nažalost nemam, ako neko ima viška tu sam
** u jukeboxu svira: Andreas Johnson - Glorious
posted by freestyler at 11:32 | in:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (6) | Posalji komentar
27/3/2006
Proljeće

Proljeće, nakon zime pune blata (živim u kraju koji bi mogao izvoziti blato, kada bi ga netko htio kupiti (doduše možda bi netko i htio kupiti blato samo to nije znao, jer nije bilo dobro reklamirano, zapisati ću si to kao ideju za biznis)), ajde ove godine je bilo puno snijega, zime (jer zimi je zima), dugih noći (osobno mi odgovara da je noć što duža, i kada ja budem Sunce onda ću duže spavati i noći će biti duže), snijeg i blato lagano nestaju, trava se počinje zelenjeti, niču visibabe i visibabci (muške visibabe, zakinute u botanici jer se i ne spominju pa i nemaju svoj latinski naziv koji bi ja sigurno ovdje upotrijebio, da malo pametniji ispadnem), jaglaci i jaglačice, ljubičice i ljubičičci, cicamace i macani (kako je primjetno latinske nazive spomenutih biljaka-cvjetića ne spominjem jer bi ionako bili preskočeni pri čitanju, jer latinski je vrlo čudan jezik i za pisanje i čitanje i nije nimalo čudno što je u neko davno doba kada je on bio u upotrebi jako malo ljudi znalo pisati i čitati, a ono malo njih što je znalo danas su poznati i djeca moraju učiti o njima u školama).

 
I tako visibabac gleda svoju visibabu, nagnu se nad nju, jaglačica se smiješi svom jaglacu, ljubičičac sklanja svoje lišće kao bi njegova ljubičica dobila više sunca, cicamačak gura svoju granu u ruke izletniku-beraču-proljetnog cvijeća za svoju vazu-i-proljeće u kući, kako bi njegova draga cicamaca ostala čitava i lijepa i kako bi on bio sretan jer je ona lijepa i bogata svojim cvjetićima mekanim kao paperje i bijelim kao snijeg.
Ptičice pjevaju, dozivaju se, uočeno je kako se sve više njih kupa u lokvicama vode kako bi sa sebe skinuli zimsku prašinu nakupljenu po kojekakvim tavanima i prašnjavim napuštenim kućama, kupaju se kako bi njihove boje zasjale kao bi svojim ptičicama i pticanima bili što ljepši i što draži. Pjevaju nekakve drukčije pjesme nego zimi, melodičnije, radosnije, puno češće lete u parovima, golubovi i grlice guguću….
Žene su skinule kapute i čizme, glatko obrijane noge pokazuju suncu (prije nekome drugome, ali sunce je uvijek dobar i bezopasan izgovor), vestice i lagane jaknice otkrivaju njihova tijela, kose su dobile neke veselije lepršavije oblike, boje su življe, veselije. Muški su samo deblje jakne zamijenili tanjima, a hlače su im ionako tokom cijele godine iste (doduše malo su i raskopčali jakne).

I tako sve se budi sve pupa, i ljudi se drukčije gledaju, pogledi su topliji, okice češće trepću, rukice su češće u jedna u drugoj (ako se ne grle, a i to vrlo često rade), ramena se dodiruju, ma sve divno, krasno, toplo, mekano…..

posted by freestyler at 11:59 | in:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (8) | Posalji komentar
22/3/2006
Volim biti s njom


Volim biti s njom, volim ju gledati, volim ju slušati. Svaki i najmanji pogled na nju u meni izazove tolike količine sreće da Bogu zahvalim što nisam na primjer čaša jer bi se sigurno zbog te količine ugode što kola kroz mene rasprsnuo u milijun komadića.
Gledajući je jednom dok je spavala, a često ju gledam dok spava, ne zato što ja noću ne mogu spavati, nego zato što svaki put kada bih se okretao, kada bi se bar na tren probudio, koristim priliku da je pogledam, volim ju gledati dok spava. Jedne noći dok je spavala, dok je mjesec kroz prozor obasjavao njenu plavu kosu razasutu po jastuku, razmišljao sam. Znam da sada ovo zvuči kao u romanima iz sredine ženskih časopisa, ali stvarno je bio mjesec i stvarno je kosa bila rasuta po jastuku i stvarno je bila plava.
Gledam ju tako uz mjesečinu i tišinu i razmišljam. Razmišljam koliko ovaj trenutak vrijedi. I inače razmišljam o svakakvim stvarima koje u većini slučajeva nemaju nikakvu ni praktičnu ni uporabnu vrijednost, tako da i to razmišljanje o vrijednosti trenutka koji mogu provesti gledajući je mirnu u snu, ne treba čuditi. Četiri nove gume na autu umjesto postojećih koje su još poodavno izvezle zadnje kilometre koje proizvođač navodi kao krajnji rok za kupnju novih bila bi vrijedna stvar, ali sumnjam da bi zadovoljstvo vožnje na novim gumama bilo uopće zamijećeno, a kamo li usporedivo s ovim trenutkom. Vidjevši da su usporedbe s prizemnim stvarima a gume baš i jesu doslovno prizemne u krajnju ruku nemoguće, pokušao sam se sjetiti nečega što kao ja jako želim, a to nije nikako moguće.
Mislim tako, gledam ju i stvarno ništa mi ne pada na pamet, onda se sjetim, znam što bi volio, volio bih da budem gospodar snova, da mogu sanjati što želim. Znam to sa snovima je čudno, koliko god nešto želiš dovući u snove, nešto ili nekoga kog voliš, to jako teško ide, prije će ti u snove doći bivša žena, nekakav dug koji moraš platit, kojekakvi pauci i ne znam kakve ostale nemani, nego ono što ti želiš.
Znam kako to ide, koliko puta sam liježući na jastuk sklapao oči i dozivao ju, da i po noći budemo skupa, da ne propustim ni jedan tren, ali to ne ide, barem meni. Onda bih se radije budio po noći i baš kao u pjesmi

Don't want to close my eyes
I don't want to fall asleep
Cause I'd miss you baby
And I don't want to miss a thing
posted by freestyler at 11:13 | in:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (3) | Posalji komentar
17/3/2006
grass is always greener on the otherside

Prođe još jedna sekunda, prođe još jedan čitav krug sekundi, ja sjedim još uvijek na istom mjestu i još uvijek gledam u taj sat i neradim ništa.
Kažu možeš svoj život promijeniti u samo jednoj sekundi. Vjerojatno. Samo što ne kažu kada saznaš koja je to sekunda koja je promijenila tvoj. Možda je to upravo neka od ovih tristotinjak koje provodim tupo gledajući kako se najtanja kazaljka na satu okreće.
Kako uopće čovjek zna kada mu je vrijeme da mijenja svoj život? Možda i ne zna, možda i ne želi znati, možda mu je dobro onako kako je, jer je.
Možda nismo spremni praviti velike promjene u svom životu, jer smo kao teretni vlakovi natovareni stvarima, stvarima koje smo kroz život skupljali, bilo da smo ih željeli ili su se jednostavno dogodile pa se utrpale na naše vagone, pa pod njihovim pritiskom i ne možemo lako preskočiti i promijeniti tračnice koje nas vode u nekom smjeru, bez obzira bio taj smjer ono što mi želimo ili jednostavno klizimo životom trenutno na najlakši mogući način, ne praveći nikakav otpor tračnicama koje nas vode.
Naravno i takvo pasivno vozanje ima svoje prednosti, uvijek možemo glasno protestirati zbog krajolika kroz koji trenutno prolazimo, jer nije po našem ukusu.
Uvijek je lakše kukati i kriviti tračnice zbog toga što je oko nas sivo šiblje i blato, nego preskočiti na neki drugi kolosjek koji možda vodi do suncem prošaranog voćnjaka jabuka, kroz koji prolazi bistri potok obala nakićenih ružama i jorgovanima.

* u jukeboxu svira: Travis - Side
posted by freestyler at 11:26 | in:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (6) | Posalji komentar
15/3/2006
Jahači valova


Jahač valova kroti valove i prkosi vjetru, pomiruje dvije nepomirive stvari, snagu vala koji ga želi povući i zatrpati i svoju volju i želju da daskom reže taj val stvarajući u sebi osjećaj pobjede, zadovoljstva. Naravno da to iziskuje ogromne napore, gibanja, puno plesa na ivici, plesa koji izaziva napetost, bol, istodobno želju za odustajanjem i želju za nastavkom, i nije onda čudno sto istodobno proklinje trenutak kada je zajašio val i što istodobno uživa u ljepoti jahanja vala, što uživa u svim onim kapljicama vode što ga šibaju po licu nanoseći ne malu bol, što ne osjeća da noge trpe udare divlje vode ispod njega.

I ako odustane, i ako ga val poklopi, i ako ga odnese nekuda kuda nije htio, odnio ga je i potopio ne zbog toga što nije više mogao izdržati napore, nego zato što je u tom trenutku izgubio nadu, nadu da može jahati taj divlji i nepredvidljivi val, da ga može načiniti onakvim kakav njemu odgovara, da može od njega napraviti poslušnog slugu, da može svoje noge, svoje tjelo učiniti dovoljno gipkim i pokretnim za to.

Onoga trenutka kada u svojim mislima ne vidi više pješčani žal koji će daskom lagano dotaknuti i na mokrom pjesku ostaviti trag, trag koji će istodobno biti nagrada za trud, trag koji će istodobno biti i poziv za novi izazov, trag koji će istodobno biti i potvrda da nije bilo uzalud, kada to ne vidi onda pada, onda ga val nosi, val postaje gospodar, lomi ga, potčinjava ga. Sva bol koja je do tada bila skrivena i koja se nije osjetila usljed vizije konačnog cilja vraća se i boli, boli puno jače nego u trenutku nastanka.

I mi smo poput jahača na valu koji je, neznam čim, možda jakim suncem, mozda slanom vodom, možda naletom vjetra, na trenutak oslijepimo, izgubimo cilj, izgubimo nadu. Padamo... dižemo se...

 Neki pokušavaju ponovo, neki odustaju...

* Ovo je moje prvo pojavljivanje na ovome blog servisu i za sam početak sam izabrao jednu od meni dražih mojih malih pričica. Netko je moje priče možda čitao ranije, netko će možda tek sada, kako god, nadam se ugodnom druženju i dobroj zabavi, eventualne  primjedbe, pohvale ili pokude ću rado prihvatiti  ... uživajte ... :)))
posted by freestyler at 11:01 | in:
Permalink | obavesti prijatelja | Komentara (9) | Posalji komentar